Naslovna » Porodica » Saveti za mame i tate » Biti roditelj adolescentu

Biti roditelj adolescentu

biti-roditelj-adolescentu
Ne postoji tačno određenje kada adolescencija počinje i završava. Njen početak, trajanje i kraj određeni su, koliko individualnim ritmom rasta i sazrevanja, toliko i društvenim i kulturalnim odrednicama. Ne tako davno, a na zemlji i dalje postoje kulture u kojima je još uvek tako, adolescencija nije ni postojala. Postati zreo znači ući u svet odraslih sa svim pravima i odgovornostima koje svet odraslih nameće. I danas postoje kulture gde mladi, neposredno nakon pubertetskih promena, preuzimaju sve odgovornosti odraslih, osnivaju porodicu i započinju samostalan život. Neka društva to olakšavaju kroz proces inicijacije, tj. ritual kojim mladu osobu uvode u svet odraslih. Nakon rituala, ona je odrasla. Gotovo neverovatno, ali ona to zaista postane. No, ne smemo zaboraviti da se mladići i devojke još u detinjstvu sistematski pripremaju za ovaj događaj. Uspešnost ovakvog postupka garantuju jasne poruke koje se šalju kroz vaspitanje, koje ukazuju šta se od mladića ili devojke očekuje.

Savremeno društvo je, međutim, mnogo složenije. To je društvo višestrukih izbora. Školovanje je produženo, polne uloge su sve manje ocrtane jasnim konturama, očekivanja sve manje specifična. U igri su sve „formule“ života: završiti ili ne završiti školu, imati ili nemati porodicu, imati brak bez dece ili decu bez braka… Sve je prihvatljivo.

Ovako široke mogućnosti izbora, s jedne strane su vid tako željene slobode, a s druge, izvor nedoumica u traženju sopstvenog puta. U svetu nejasnih očekivanja i preširokih izbora snalaženje je posebna veština koju, nažalost, ne razviju svi.Ako tome dodamo vratolomne promene sveta u naučnom, tehnološkom, oragnizacionom i svakom drugom smislu, koji pred mladu osobu stavlja dodatne zahteve poput novih kompetencija, učenja kroz ceo život, izgradnje karijere i slično, desetak godina, koliko okvirno danas traje adolescencija, čini se prekratkim rokom da bi se dojučerašnje dete preselilo među odrasle. Roditelji, u rašljama „starog“ i „novog“ neretko se osećaju beskorisnim, a škola još uvek nije zauzela poziciju moderne i podržavajuće institucije.

Mladi danas odrastaju u prebrzom, agresivnom i zbunjujućem svetu, zbog čega moramo računati i na ulogu straha od prelaska u ovaj zastrašujući svet visokih očekivanja.

Hvala sajtu: radovicbiljana.wordpress.com

script async src="//pagead2.googlesyndication.com/pagead/js/adsbygoogle.js">

Nema komentara.

Scroll To Top