Naslovna » Obrazovanje » Ispeci pa reci deci » Božićni post

Božićni post

bozicni-post

U prvim vekovima Božićni post nije kod svih hrišćana imao isto vreme trajanja. Neki su postili sedam dana, neki i više. Da bi se provela jednoobraznost među hrišćanima, na Saboru, držanom u vreme patrijarha Luke i imperatora Manuila 1166. godine, naloženo je da svi hrišćani post pred Roždestvom Hristovim drže četrdeset dana.

Valsamon, patrijarh antiohijski, tumačeći postavke Sabora kojima je naznačeno da se post pred praznikom Roždestva Hristovog drži četrdeset dana, kaže: “Kako su neki sumnjali zašto nigde nije naznačen broj dana Bogorodičnog i Božićnog posta, sam svjatjejšij Patrijarh je kazao da, pošto o broju dana ovih postova nije ukazano pravilom, dužni smo da sledujemo nepisanom crkvenom predanju i da postimo od prvog dana avgusta i od petnaestog dana novembra.

Bogosluženje tokom Božićne Četrdesetnice u nekim mestima se sastojalo, kao i u Velikom postu, u služenju časova i čitanju molitve sv. Jefrema Sirina i poklonima u nekoje dane do 20. decembra.

Pravila uzdržavanja, propisana Crkvom tokom Božićnog posta, po svojoj strogosti istovetna su Apostolskom postu. Ponedeljkom, sredom i petkom tokom posta, Ustavom se zabranjuje riba, vino i ulje, a dozvoljava se suhojedenije, posle večernja; u ostale dane zabranjuje se jedino riba na koju se razrešava subotom, u vaskrsne dane, i u velike praznike, npr. praznik Vavedenja u hram Presvete Bogorodice, zatim o hramovnim slavama i u dane velikih svetih kao: 16, 25. i 30. novembra, 4, 5, 6, 9, 17, i 20. decembra, pod uslovom da se ovi datumi dese utorkom i četvrtkom. Ukoliko padnu u ponedeljak, sredu ili petak, razrešenje se odnosi samo na vino i ulje. Od 20. decembra do 25, odnosno, od dana predprazništva Roždestva Hristovog, “ako se desi i subota ili nedelja, ne razrešava se na ribu”.

Poslednji dan Božićnog posta obično se naziva Badnje veče, odnosno, sočelnjikom ili sočevnjikom, od sočiva, koje Ustav propisuje da se služi na trpezi toga dana. Sočivo (siccus, jevrejski: kali, kaluj) jeste to isto što i koljivo, tj. oskudna hrana (Ruf. 2:14; I Car 17:17).

Bukvalno kazano, sočivo znači suvo jelo, hrana od sušenih zrnevalja pšenice, graha, sočiva, ječma; ono se jede potopljeno u vodi – ili sa medom, ili prosto, bez ičega; ono se još naziva i kutijom. Jedenje sočiva u navečerja Roždestva Hristovog verovatno da potiče od podražavanja postu Danilovom i trojice mladića koje pominjemo pred Hristovim Roždestvom, a koji su se hranili semenjem zemaljskim, kako se ne bi obeščastili trpezom bezbožničkom (Dan 1:12) – i saglasno rečima Evangelija koje čitamo u navečerje praznika: “Carstvo nebesko je slično zrnu gorušičinom koje uzme čovek i posije na njivi svojoj” (Mt 13:31-36).

Pravoslavni hrišćani sačuvaše pobožni običaj da ništa ne jedu do izlaska zvezde na Istoku koja je blagovestila o rođenju Isusa Hrista – zapovedajući u stvari i nama da Božićni post treba držati do samog praznika Roždestva Hristovog.

Po mišljenju nekih, Badnji dan je u početku bio ustanovljen radi krštavanja oglašenih i radi samog pripremanja verujućih za praznik.

script async src="//pagead2.googlesyndication.com/pagead/js/adsbygoogle.js">

Nema komentara.

Scroll To Top