Neke posebnosti ponašanja po kojima ćete prepoznati dete s autizmom:
- odbija telesni kontakt,
- ne obraća pažnju na druge,
- potrebe zadovoljava vođenjem ruke odraslog,
- ne igra se s drugom decom,
- nema kontakt očima,
- upadljivo hiperaktivno (Hiperaktivnost je povišena psihomotorna aktivnost kod dece koja ne mogu da miruju, isuviše su „živahna”, nestašna, bučna, lako menjaju interesovanja) ili krajnje pasivno,
- smeje se ili kikoće bez vidljivog razloga,
- deluje kao da ne čuje,
- ne pokazuje strah od opasnosti,
- nemaštovito u igri,
- pruža otpor učenju,
- neobično vezano i zaokupljeno predmetima,
- okreće predmete repetitivno (ponavljajuće),
- ponavlja reči eholalično (Eholalija je automatsko i besmisleno ponavljanje onih reči ili fraza koje je osoba poslednje čula. Simptom eholalija se sreće kod demencije, autizma, manije, shizofrenije, kao i kod mentalno zaostalih lica. U blažem vidu, kao normalna pojava, javlja se kod sugestibilnih osoba, kao i kod dece na ranom uzrastu).
Zapošljavanje, rad, neophodni – specifični radni uslovi?
Trenutno nema dovoljnog broja ustanova za smeštaj odraslih osoba sa autizmom u našoj zemlji, kao ni zaštitnih radionica i ustanova za sprovođenje adekvatne radne terapije. Smatra se da bi osobe sa autizmom mogle uspešno obavljati jednostavne i ponavljajuće poslove (npr. slaganje robe na police u prodavnicama, serviranje hrane u bolnici i sl.) što bi u mnogome doprinelo njihovom samopotvrđivanju i prihvaćenosti u zajednici. Za to je potrebno obezbediti neophodne uslove, kao na primer stimulaciju poslodavaca od strane države, što je tesno vezano sa njenom ekonomskom moći i zakonskom regulativom.
Autisti moraju da žive po sopstvenim zakonitostima, da bi mogli da funkcionišu, ali mi nismo u mogućnosti da ih uvek ispoštujemo.