Naslovna » Deca sa smetnjama » Saveti roditeljima » Stari odlikaš u novoj gimnaziji

Stari odlikaš u novoj gimnaziji

Stari odlikaš u novoj gimnaziji

Stari odlikaš u novoj gimnaziji

Razred je upisalo 30 odličnih učenika, među kojima dosta vukovaca. Ko će “ostati” odličan i kako dalje?

Stari odlikaš u novoj gimnaziji

Pitali smo jednu mamu, uspešnu bankarku, koja ima dvoje dece ovog uzrasta i relativno skoro se suočila sa ovakvim situacijama i novim izazovima.

  • Da li su naša deca svesna veličine promene koje sa sobom nosi upis u novu gimnaziju ili srednju školu?
  • Svako dete je različito i ne može se generalizovati, ali iskustveno – izgleda da nisu potpuno svesni! Znaju da je promena, ali nisu svesni veličine te promene, niti šta ih je zapravo snašlo.
  • Kakve su reakcije deteta na novu sredinu i kako se dete adaptira na njih?
  • Koliko će se dete adaptirati zavisi od toga koliko je dete bilo suočeno sa različitim situacijama u životu, koliko je putovalo, koliko je išlo na treninge, koliko je različitih ljudi sretalo. Ako je živelo u nekom izolovanom svetu škole i kuće, naravno da će ovakva promena više dobiti na težini, za razliku deteta koje je više bilo izloženo promenama. Dve su moguće reakcije kod ovakvih promena, i to sve zavisi od detata, neko dete se povuče u sebe i sklanja se, a drugo se trudi da se na pametan ili manje pametan način nametne okolini.
  • Šta kažu profesori i nastavni kadar za te promene, pshiholog, pedagog nove gimnazije ili srednje škole?
  • Jedno dete mi je u jednoj od boljih beogradskih gimnazija, drugo u filološkoj gimnaziji. U obe navedene škole nastavni kadar je zaista sjajan, i orjentisan i naklonjen deci, i to prema deci kao individui, i tu su da pruže pomoć deci u svakom smislu. Profesori kao profesori, uvek je neko nezgodan, neko je sjajan, ali ni u jednoj od ove dve škole nisam stekla utisak da decu maltretiraju, da očekuju od njih da su akademski građani i studenti, nego im prilaze shodno njihovom uzrastu. Na zalost, dešava se da neka deca samo njima i mogu da se povere i njihov pristup je tada ključan za tananu adolescentsku psihu.
  • Prvi roditeljski sastanak?
  • Najviše što mi se dopada na prvom roditeljskom sastanku jeste što je najvećim delom roditeljski sastanak bio posvećen savetima razrednog starešine , psihologa i direktora kako da mi kao roditelji pristupimo tim promenama koje su im se desile. Da tih trideset „malih Bogova“ – kako su nazvali našu decu ( jer su svi „vukovci“ ili odlični učenici sa po nekom četvorkom) više neće biti „vukovci“, više neće biti najbolji, neko će biti najbolji, neko će biti u sredini, a neko će biti najlošiji, i da to moramo da prihvatimo i prenesemo deci da se to jednostavno dešava. Da je bitno da budu vredni, zadovoljni i odgovorni. Pored toga su nam rekli da postoji što psiholozi zovu „sindrom vukovca“, a to je da je dete koje je bilo „vukovac“ ili odličan đak sa dve četvorke,. moze se desiti da ne bude više „vukovac“, jer mu se smučilo učenje, pa daje otpor, više neće da uči. Ili je bilo „vukovac“ zato što je jednostavno pazilo na času i učilo koliko je to neophodno, a sada se očekuje da uči mnogo više i organizovanije. I da deca ne pate zbog toga jer to nije „smak sveta“.
  • Imate li neku poruku za kraj, za roditelje i nove gimnazijalce?
  • Moja poruka je da su roditelji i škola – nastavnici, psiholozi i pedagozi jedan tim koji služi ne da lomi krila nego da daje vetar u leđa našoj deci. Život ce ih  svakako lomiti, mi smo tu da ih podržimo i da im pomognemo !!!

script async src="//pagead2.googlesyndication.com/pagead/js/adsbygoogle.js">

Nema komentara.

Scroll To Top