Upala pluća ili neko drugo teško oboljenje kod male dece ispoljavaju se i sledećim „opasnim“ znacima bolesti:
- Dete ne može da sisa/pije.
- Dete povraća sve što unese.
- Dete iznenada pada u besvesno stanje koje je praćeno nekontrolisanim, grčevitim trzajima.
- Dete je neuobičajeno pospano, teško se budi, ne reaguje na vaš glas, gleda u prazno i nezainteresovano je za okolinu, ne reaguje kada se pored njegove glave pljesne rukama.
- Dete se „bori“ za vazduh.
- Čuje se respiratorno stenjanje (kratak, isprekidan zvuk koji se javlja na početku izdisaja).
- Kada se uho približi bebinim ustima čuju se neuobičajeni zvuci prilikom izdisanja i udisanja.
- Dete je prestalo da diše.
- Kada se dete posmatra pri jakom svetlu, može se primetiti da su koža i sluzokoža (npr. jezik) dobili plavičastu, purpurnu ili sivu boju.
- Dete ima povišenu telesnu temperaturu.
- Kašalj koji traje duže od dve nedelje.
Kod beba u prva dva meseca života na pojavu teškog oboljenja mogu da ukažu i „lepršanje“ nozdrva, zategnut stomak, „klimanje“ glavom. U ovom uzrastu, osim povišene temperature, na ozbiljnu infekciju ukazuje i snižena temperatura
Oboljenja disajnih organa mogu se sprečiti:
- ako isključivo dojite bebu u prvih 6 meseci života,
- ako poštujete principe pravilne ishrane,
- ako redovno vodite dete na vakcinaciju (to znači da će dete sa osamnaest meseci biti zaštićeno od malih boginja, difterije, velikog kašlja, tuberkuloze, kao i jednog od najčešćih uzročnika upale pluća i tuberkuloze),
- ako redovno perete ruke i predmete sa kojima dete dolazi u dodir (papirnate maramice obavezno bacajte nakon jedne upotrebe)
- ako zaštitite dete od duvanskog dima i dima iz peći na čvrsto gorivo (dete je podložnije disajnim infekcijama ukoliko boravi u zadimljenim prostorijama),
- ako redovno provetravate prostorije
- ako se držite dalje od deteta kada ste prehlađeni (nemojte da kijate, kašljete i pljujete u okolini dece; ne dozvolite da osobe koje su obolele od nekog respiratornog oboljenja dođu u kontakt sa detetom).