Gillian Lynne (1926), procenjena je od strane nastavnika u školi kao dete koje ne može da prati nastavu, te je njenoj majci preporučeno da je odvede u ustanovu na lečenje. Nakon susreta sa lekarom, majka je zamoljena da napusti prostoriju u kojoj je ostala sama njena ćerka. Na izlasku iz sobe, doktor je uključio radio. Gillian je istog trenutka ustala i počela da igra. Doktor je majci objasnio da je dete sasvim zdravo i normalno, samo je treba upisati u plesnu školu. Nakon toga, ona je postala jedna od najpopularnijih balerina na britanskom ostrvu, a zatim i jedan od najboljih i najplaćenijih koreografa na svetu. Najpoznatija je po koreografijama urađenim za mjuzikle Mačke i Fantom u operi. Sva sreća pa je njena majka naišla na pravog doktora.
Ovaj, kao i mnogi slični slučajevi, baca drugačiju svetlost na i danas čest problem roditelja, nastavnika i dece. Ono što sa sigurnošću možemo reći je da umetnost, posebno muzika i ples, mogu značajno pomoći svakome u procesu učenja, čak i onima koji sa tim imaju problem. Ne samo danas, tako je bilo oduvek.
Nekada se od takve dece odustajalo, nisu od njih očekivali uspeh pa ga nisu ni podsticali. Danas je jedna od najjednostavnijih „dijagnoza” hiperaktivnost ili neprilagođenost, ili, jednostavnije, imaju problem sa pažnjom ili učenjem. Iako je mahom reč o deci čiji je koeficijent inteligencije iznad proseka, oni predstavljaju problem.
Često su izopštena iz kolektiva, roditelje upućuju na razne analize, terapije, lekove, svi sa različitih strana pokušavaju da „ukalupe“ dete. Da li je to baš uvek potrebno? I, da li je neophodno? Istraživanja su pokazala da svega 10% populacije uči auditivnim putem. Vizuelno pamćenje ima oko 45%, a đaci koji moraju da dodirnu, osete, eksperimentišu ili da se kreću da bi razumeli informaciju čine 40% populacije. I pored toga, najčešći način prenošenja informacija od nastavnika do đaka je verbalnim putem, iako se zna da je vizuelna zona korteksa čak pet puta veća od auditorne.
A šta se dešava kod dece koja sviraju? Da bi svirala, deca koriste prste, šake, stopala, oči i uši, kao i usta. Sva čula su aktivna kada dete sluša, gleda i dodiruje instrument. Učenje sviranja angažuje ceo mozak i pomaže njegov potpuni razvoj i organizaciju.
Evo još nekih dobrih strana učenja sviranja:
Sve ovo, i još mnogo toga govori nam u prilog činjenici da muzika ima moć da nadahne, uzdigne, prosveti i obogati život svakog deteta. Dete koje se dobro oseća u svojoj koži, sebi postavlja sve više ciljeve, želi da napreduje i otkrije nove horizonte. Umetnost je ta koja sve to podstiče i koja čini da se oni osećaju prijatno, na svom terenu. Mi smo ti koji treba da im takvo okruženje pružimo, da ih na tom putu ohrabrujemo i njihove drugačije potrebe uočimo a načine učenja prilagodimo i olakšamo. Bilo kao roditelji ili kao nastavnici.
Marijana Milošević Simić
Diplomirani muzički pedagog, autor prve muzičke radionice za bebe Bim Bam , autor brojnih seminara namenjenih nastavnom osoblju, autor više radionica namenjenih ličnom razvoju odraslih i roditelja u okviru HR Centra i MYNLP, član Upravnog odbora Belgrade Chopin Fest-a
RAMI MALEK I LORENS FIŠBERN OD 10. APRILA U FILMU"AMATER" - KARTE OD DANAS NA BLAGAJNAMA BIOSKOPA 20th CENTURY STUDIOS donosi…
ZAGONETKE U BAJKAMA SA PISCEM UROŠEM PETROVIĆEM NAJMAGIČNIJI PORODIČNI VIKEND DO SADA U BIOSKOPU MTS…
AVIONSKA NESREĆA JE BILA SAMO POČETAK – MOČVARA KRIJE OPASNE TAJNE Veliko nam je zadovoljstvo…
ŠTA UČINITI KAD JE PRED TOBOM ULTIMATIVNI IZAZOV: OSTATI VERAN SVOJOJ NACIJI ILI ŽENI KOJU…
MALA MESTA OBIČNO KRIJU NAJMRAČNIJE TAJNE… Da li je bolje neka sećanja prosto zakopati ili…
FILMSKO ISKUSTVO KOJE ĆE VAS RASPAMETITI!EPITET "RAZUZDANO" DOBIO JE NOVO ZNAČENJE Ako ste mislili da…