Naslovna » Deca » Predškolci » Zrelost deteta za polazak u školu

Zrelost deteta za polazak u školu

zrelost-deteta-za-polazak-u-skolu

EMOCIONALNA ZRELOST
Dete pre polaska u školu treba u svom razvoju da postigne određeni stepen emocionalne stabilnosti i samokontrole. Kod dece koja kreću u školu primetan je početak samokontrole koja im olakšava učenje, ali i bolje snalaženje u socijalnim kontaktima. Dete ovog uzrasta otvoreno iskazuje emocije, ali ih pokušava i da kontroliše, pokazuje strahove i bori se za svoja prava. Emocije i osećaji važni su za detetov društveni život. U školi je dete izloženo sistemu vrednovanja i ocenjivanja, pohvalama i kritikama te će morati na određeni način prihvatljivo da reaguje. Pred polazak u školu bitno je da dete ima određeni nivo tolerancije na frustraciju, što će mu omogućiti da ustraje u učenju i onda kad baš njemu nije prijatno i zanimljivo, da prihvata uspeh odnosno neuspeh i da zna da se nosi nositi s osećajima koji ih prate. U ovom razvojnm dobu kod dece prevladava uglavnom optimističko i prijatno raspoloženje.

SOCIJALNA ZRELOST
Ova komponenta zrelosti deteta povezana je sa emocionalnom zrelošću deteta. Važna je za svako dete, jer ulaskom u sistem škole postaju bitne norme ponašanja koje važe u grupi vršnjaka, u razredu. Polaskom u školu dete čini velik pomak u razvoju društvenih odnosa. Ono izlazi iz poznate porodične situacije, gde je bivalo zaštićeno i neretko imalo povlašćen položaj. Istovremeno ulazi u novu i često nepredvidivu socijalnu situaciju u kojoj svoj položaj mora samo da izbori. Vršnjaci postaju kriterijum za poređenje, oni na jasan način ocenjuju dete dajući mu do znanja da li ga prihvataju ili ne. Sve su to elementi u izgrađivanju vlastite slike o sebi i razvoju samopoštovanja. Socijalna zrelost istovremeno predstavlja prilagođavanje na društvene obaveze, usvajanje moralnih normi i sistem vrednosti i ponašanja u okolini. Ona uključuje i veštinu komunikacije i saradnje sa vršnjacima i prihvaćanje autoriteta. Dete ovog uzrasta uživa u osećaju pripadnosti, voli da bude prvo, u stanju je da saoseća sa drugima i u stanju je da razlikuje poželjno od nepoželjnog ponašanja. Ono se može svakodnevno odvojiti od porodice, samo se oblači, brine o sebi i svojim stvarima.

Koliko će dete razviti samostalnost najviše zavisi od odnosa roditelja prema detetovim željama i aktivnostima. Ako su deca u predškolskom dobu navikla da mnoge stvari obavljaju drugi umesto njih, imaće smanjenu sigurnost u sebe i manji interes za samostalno izvršavanje zadataka, što će negativno uticati na prihvatanje školskih obaveza i njihovo ispunjavanje.

Za decu ovog uzrasta karakteristične su velike individualne razlike, koje se ogledaju u fizičkoj, intelektualnoj, emocionalnoj i socijalnoj zrelosti i o porodičnom okruženju iz kog dete potiče. Kako će se dete snaći u školi zavisi i od toga da li je i koliko bilo uključeno u predškolske institucije, koliko se u njemu budila kreativnost, motivacija ili kooperativnost od strane roditelja ili vaspitača. Postoji niz faktora važnih za uspeh deteta u snalaženju u školskim situacijama i novim obavezama. Oni ne zavise samo od deteta, već i od roditelja i vaspitača u vrtiću, ali i učitelja koji ga dočekuje u školi i koji će se s njim družiti tokom školovanja.

Učitelj mora uočiti ličnosti svakog deteta i uvažavajući njegove specifičnosti, omogućiti mu učenje na najprikladnijim načinima i različitom brzinom rada.

script async src="//pagead2.googlesyndication.com/pagead/js/adsbygoogle.js">

Nema komentara.

Scroll To Top