Bora Stanković
I hronološki i po čuvenju, prva biografska činjenica Borisava Stankovića svakako je Vranje, mesto njegovog rođenja, ali i zavičaj njegove književnosti. Svi nadahnjujući doživljaji, svi uzbudljivi mirisi, sve boje i svetlosti Stankovićeve proze nose pečat varoši ispod Pčinje. Nema premca njegovo plodotvorno ropstvo uspomenama na ubogo detinjstvo provedeno u visoko zazidanim avlijama starog Vranja, u krilu baba-Zlate koja je u prste i u duši znala sudbine Vranjanaca. Pripovedala ih je svom unuku pod vinovom lozom, pod tremom kuće zidane u orijentalnom stilu. Tu, pod vrelim južnjačkim nebom, dnevna plavet i noćno srebro prvi put su u detinjim očima osvetlili životne drame Mitka, Sofke, gazda Mladena… Prisno vezan za sveto mesto detinjstva, hteo je da ga do groba zadrži kao jedino izvorište tema, motiva i likova.
Poznata je činjenica da je Borisav Stanković vrlo rano ostao bez roditelja (oca je izgubio u petoj, a majku u sedmoj). Gubitak veliki sam po sebi, a još veći s’ obzirom na vreme u koje pada – u doba detinjstva. Zakinut je u ljubavi kad mu je bila nasušna. Prisiljen je da za koru hleba niže vence čorbadžijskog luka dok se komšijska deca igraju žmurke. Osuđen je kao i svako siroče, da brzo sazri, da se u siromaštvu sklanja pred svima, pa i da uzmakne pred voljenom devojkom “ranjav i željan”. Primoran je da piše molbe i pisma urednicima i knjižarima ne bi li iskamčio koji groš zarađen u spisateljskim mukama. Priviknut od ranih dana da ćuti i kad ga vređaju i ponižavaju, da se kaje i kad nije kriv, Borisav Stanković traži sklonište u sebi, u samoći. Suviše bolno je doživeo neuzvraćene ljubavi da bi prestao da podozreva sudbinu oličenu u smrti i nemaštini od koje čak i ljubav beži. Pokazalo se da je preko visoko ograđenih vranjskih avlija video dalje nego sa Monmartra, da je tematski podređen zavičaju i zagnjurujući se u duše svojih zemljaka, umetnički otkrivao čitav svet, pronicao tajne svih, njemu dalekih i nepoznatih ljudi. Sav usredsređen na mali prostor jedne balkanske palanke, Borisav Stanković je, u stvari , pogledom stremio u dubinu, u njoj tražeci zrno istine o čoveku. Svojom umetnošću osnažio je staru misao da je sve u svemu samo kad se ide do kraja. Prema tome ma koliko bila regionalno obojena, njegova umetnost je opšteljudska.
Page: 1 2
RAMI MALEK I LORENS FIŠBERN OD 10. APRILA U FILMU"AMATER" - KARTE OD DANAS NA BLAGAJNAMA BIOSKOPA 20th CENTURY STUDIOS donosi…
ZAGONETKE U BAJKAMA SA PISCEM UROŠEM PETROVIĆEM NAJMAGIČNIJI PORODIČNI VIKEND DO SADA U BIOSKOPU MTS…
AVIONSKA NESREĆA JE BILA SAMO POČETAK – MOČVARA KRIJE OPASNE TAJNE Veliko nam je zadovoljstvo…
ŠTA UČINITI KAD JE PRED TOBOM ULTIMATIVNI IZAZOV: OSTATI VERAN SVOJOJ NACIJI ILI ŽENI KOJU…
MALA MESTA OBIČNO KRIJU NAJMRAČNIJE TAJNE… Da li je bolje neka sećanja prosto zakopati ili…
FILMSKO ISKUSTVO KOJE ĆE VAS RASPAMETITI!EPITET "RAZUZDANO" DOBIO JE NOVO ZNAČENJE Ako ste mislili da…