Potreba za pozorištem je organska. To znači da ako decu vodimo na dosadne predstave, oni neće nastaviti da idu u pozorište. Ali, ako deca imaju pozitivna i zabavna iskustva iz pozorišta, to će svakako nastaviti jer ga smatraju potrebom.
Prirodna potreba ljudske vrste je da gleda i učestvuje u nekoj igri, izvođenju koje je izmaštani svet. I to je nešto što je svojstveno samo homo sapiensu: da ima potrebu da stvara i proizvodi izmaštani svet, da menja uloge i izvodi ih. To nas, po prirodi stvari, zanima i imamo potrebu da to posmatramo.
Primijenjeno pozorište u kome leže brojne mogućnosti u radu sa decom i ljudima s posebnim potrebama, zatvorenicima, onima na rehabilitaciji je viši nivo pozorišta.