Naša porodica u proseku ima ispod jednog deteta. Spadamo u najstarije stanovništvo na svetu.
Svake godine u Srbiji umre 30.000 ljudi više nego što ih se rodi. Godišnje nestaje jedan manji grad.
Iako Srbija nije u klasičnoj vrsti rata, kada pogledamo statistike po pitanju narkomanije, alkoholizma, samoubistava, kocke, možemo reći da smo u neobjavljenom ratu, koji ozbiljno razara telesno i duhovno zdravlje naše nacije.
Stare i nove bolesti zavisnosti, kao i drugi oblici socijalnih problema, označavaju zapravo krizu smisla života i odsustvo pozitivnih vrednosnih ideala. Virtuelna realnost u kojoj mladi žive (svet televizije, videoigrica i internet tehnologija), bez radnih navika, igre i fizičkih aktivnosti, boravka u prirodi preti da našu decu potpuno odvoji od stvarnosti, životnih obaveza i radosti.
Vreme u kome živimo čini nas, takođe, svedocima različitih pokušaja omalovažavanja i obesmišljavanja najvećih civilizacijskih vrednosti, tri najvrednije uloge čoveka: ulogu roditelja, ulogu deteta i ulogu supružnika.
U svojoj borbi za egzistenciju ljudi se zatvaraju, čak i unutar tzv. proširene porodice, jer užu porodicu čine roditelji i deca, a proširena su tetke, ujaci, stričevi… Nekada se nije moglo zamisliti da se jednom nedeljno čak proširena porodica sastane, a danas se ne sastaje ni uža porodica.
Možda je centralni problem što imamo prekid u kontinuitetu, neke stvari su zaboravljene, prosto se smatra da su otišle u muzeje a zapravo su to večne vrednosti. Toplina kućnog ognjišta, zajedničkog obroka makar jednom dnevno su dragoceni, tada ukućani razmene informacije i šta se kome dešavalo u toku dana. Naravno, to je i prilika da se posavetuju, dogovore, uteše.
Žene su emancipacijom dobile i jedno veliko breme: žena je zajedno sa mužem borac za egzistenciju i za materijalno. Pri tome, majci ostaje njena dužnost pripremanja obroka, brige oko spremanja, oblačenja i vrlo često pomoć u obrazovanju dece pada na njena leđa.
Prosto se još uvek smatra sve što je vezano za decu – to je ženski posao, muškarci imaju izgovor da se bore za egzistenciju i ne sagledavaju dovoljno koliko žena danas ima obaveza. A gde su tu deca? Deca su često prepuštena sama sebi i to je problem. Roditelji smatraju da će ih “dovaspitati” škola. Vrlo često profesori i nastavnici govore da roditelji dovedu decu i kažu: „Vaše je da ih vaspitavate“.
A vaspitanje kreće od momenta rođenja deteta, takoreći i pre, jer dok majka nosi dete u stomaku mora sa njim da komunicira, razgovara i obraća mu se i već ima neku ideju kako će s njim po rođenju. Prenatalni period je jako važan.
Majčinska ljubav, majčinska briga, majčinska podrška je neophodna…>>
Page: 1 2
MISIJA JE DOTAKLA TAČKU KLJUČANJA! NAPETOST JE DOŠLA DO USIJANJA! SVE ŠTO SMO IKADA VIDELI…
DUH JAPANA U BEOGRADU: ANIME SIMFONIJA 15. OKTOBRA U MTS DVORANI MUZIKA POZNATIH ANIMA I…
„Tvoje tajno oružje protiv neukrotivog celulita“ – duhovita i britka španska komedija o apsurdima savremenog…
Kada tate odluče da budu tu: Rekordan broj očeva u programu „Podrška, ne perfekcija“ Fondacije Novak…
OMILJENI LIKOVI SE VRAĆAJU NA VELIKO PLATNO! PATAK DAČA, GICA PRASIĆ I DRUŽINA U NOVIM…
RAMI MALEK I LORENS FIŠBERN OD 10. APRILA U FILMU"AMATER" - KARTE OD DANAS NA BLAGAJNAMA BIOSKOPA 20th CENTURY STUDIOS donosi…