Prvi susret sa vrtićem

Šta savetovati roditeljima

Prvi susret sa vrtićem

Jedan od zadataka ustanove je da pomogne deci i roditeljima koji prvi put dolaze u nju da prevaziđu početne teškoće. Iskustva u radu su pokazala da se adaptacija može olakšati i skratiti njeno trajanje primenom odgovarajućih postupaka: prethodnim upoznavanjem sa detetom, individualnim pristupom, fleksibilnim vremenom za prijem dece, postepenim produžavanjem boravka u kolektivu shodno detetovim mogućnostima, omogućavanjem boravka roditelja u grupi i mnogim drugim.

Radi brže adaptacije, roditeljima se može savetovati sledeće:

•  da kod kuće govore o vrtiću i ponekad do njega prošetaju sa detetom pre nego što ga upišu, da borave u dvorištu vrtića dok su u njemu druga deca;
•  da se prethodno raspitaju o ritmu življenja u vrtiću i postepeno sa njim usklade i kućni režim (obroci, spavanje, boravak na otvorenom,…);
•  da planiraju odsustvo sa posla dok je dete u adaptaciji, da je neko vreme poželjan i njihov boravak u prostoru vrtića;
•  da upoznaju vaspitače/medicinske sestre sa osobenostima i navikama svog deteta;
•  da dopuste detetu da ponese svoju omiljenu igračku u vrtić;
•  da mu pokažu da ga vole i kad ono odbija ostanak u kolektivu;
•  da razgovaraju sa detetom o drugoj deci, o igračkama, o vaspitačima, da mu podstaknu interesovanje za sadržaje u vrtiću;
•  da rastanke u vrtiću učine kratkim jer dugi rastanci govore o njihovim strahovima i neodlučnosti;
•  da ne beže od deteta već da se uvek pozdrave i iskreno kažu kada će se vratiti;
•  i naravno, da uvek održe svoju reč!

Ukoliko je roditelju preteško da se odvoji od deteta, može se predložiti da adaptaciju “odradi” drugi član porodice koji je blizak detetu.

Prvi susret sa vrtićem

Odnos porodice i jasala/vrtića

Polaskom deteta u kolektiv, roditelji dobijaju partnere u vaspitanju svoje dece. To ne umanjuje njihovu ulogu niti odgovornost ali, radi same dece tj. radi što boljeg prihvatanja kolektiva, najbolje je kada se sa medicinskim sestrama ili vaspitačima od početka uspostavi dobar odnos.

Svaki odnos do kojeg nam je stalo zahteva puno truda sa obe strane. Tako je i sa ovim. Ključ uspešnosti nalazi se u održavanju dobre komunikacije roditelja i vrtića tj. u stalnoj i otvorenoj uzajamnoj komunikaciji.

Prvi susret roditelja i vaspitača značajan je sa aspekta upoznavanja – to je prilika kada roditelj treba da da osnovne informacije o zdravstvenom stanju deteta, navikama u hranjenju, spavanju, o porodičnim prilikama a od vaspitača da dobije informacije o grupi u kojoj će dete boraviti, programu rada, dnevnom rasporedu aktivnosti, ishrani, načinu plaćanja i sl.

Ukoliko roditelj ima potrebu može razgovarati sa članovima stručne službe
o specifičnim potrebama deteta, o mogućem individualnom planu adaptacije,
o svojim potrebama u odnosu na vrtić, opravdanosti pojedinih vaspitnih postupaka itd.

Prvi susret sa vrtićem

Na prvom grupnom roditeljskom sastanku roditelje treba upoznati s načinom funkcionisanja vrtića kao celine, razmeniti informacije o potrebama i očekivanjima roditelja u odnosu na vrtić i obratno, o očekivanjima vaspitača u odnosu na ispunjavanje obaveza od strane roditelja. Neophodno je roditelje obavestiti o vremenu predviđenom za individualne razgovore, o načinima njihovog uključivanja u život vrtića, o značaju zajedničkog delovanja i usklađenosti vaspitnih stavova.

Potrebno je roditelje upoznati sa komunikacijom preko panoa koji se nalazi ispred sobe svake vaspitne grupe kao i sa sadržajima kutka za roditelje u samom vrtiću. Podrazumeva se da će oni biti uvek dobro osmišljeni tj. da će medicinske sestre ili vaspitači dobro proceniti šta je aktuelno u datom trenutku i u skladu sa tim odabrati adekvatne sadržaje.

Prvi dani provedeni u kolektivu mogu da budu odlučujući za stav koji se kod deteta i njegovih roditelja gradi prema njoj,
zbog čega treba preduzeti sve moguće mere kako bi se izbegle ili barem umanjile stresne situacije zbog stupanja u novu sredinu i od samog početka zasnovali kvalitetni partnerski odnosi.