Naslovna » Dešavanja » Međunarodni dan osoba sa invaliditetom

Međunarodni dan osoba sa invaliditetom

medjunarodni-dan-osoba-sa-invaliditetom

Nakon što su Ujedinjene nacije proglasile 3. decembar Međunarodnim danom osoba s invaliditetom, komisija UN za ljudska prava svojoj rezoluciji 1993/29 od 5. marta 1993. pozvala je zemlje članice da ističu obeležavanje 3. decembra s ciljem postizanja punog i jednakog uživanja ljudskih prava i učestvovanja osoba s invaliditetom u društvu.

Osobe s invaliditetom i posebnim potrebama uvek ističu kako od države i društva ne traže socijalnu pomoć i sažaljenje već poštovanje osnovnih ljudskih prava, kao što su pravo na pristup svim ustanovama bez arhitektonskih barijera, školovanje u redovnom sistemu obrazovanja, pravo na adekvatnu zdravstvenu zaštitu i pravo na zapošljavanje.

Međunarodni dan osoba sa invaliditetom

Prema procenama Ujedinjenih nacija, 10 odsto ukupne svetske populacije čine osobe sa nekim oblikom invaliditeta, a u Srbiji takvih osoba ima oko 800.000.

Oko 70% osoba sa invaliditetom u Srbiji živi u siromaštvu. Čak 52% tih ljudi uopšte ne učestvuje u društvenom životu svoje zajednice.
Osobe sa invaliditetom suštinski su najveća manjina u Srbiji, vrlo često su za ostatak društva nevidljivi, a ipak se svakodnevno susreću sa otvorenom ili prikrivenom diskriminacijom.

Prema podacima Nacionalne sluzbe za zapošljavanje (NSZ), do septembra 2009. godine na evidenciji te službe nalazi se 22.438 osoba sa invaliditetom, od čega 7.362 žena.
Taj podatak u poređenju sa ukupnim brojem osoba sa invaliditetom slikovito prikazuje nisko učešće tih građana na tržištu rada.

Država i društvo imaju obavezu da poboljšaju položaj osoba sa invaliditetom, potpisan je čitav niz međunarodnih dokumenata koji nas na to obavezuju. U proteklih nekoliko godina učinjeno je mnogo, pre svega na zakonodavnom planu.

Zakon o prefesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju precizira obaveze poslodavaca da na određeni broj zaposlenih zaposle i jednu osobu sa invaliditetom.
Osobe sa invaliditetom, izuzev ratnih vojnih invalida, u većini slučajeva nemaju druga primanja, osim porodične penzije i prava na tuđu negu i pomoć, što je vrlo često nedovoljno za život.

Pored društvenih i finansijskih prepreka, osobe sa invaliditetom vrlo se često susreću sa fizičkim preprekama, zbog čega im je izuzetno teško da se uključe u uobičajene društvene tokove.
Pravne prepreke takođe nisu zanemarljive, jer su procedure za dobijanje neophodnih pomagala, između ostalog i specijalnih vozila izuzetno obimne, pa te propise nakon ratifikacije Evropske povelje o pravima osoba sa invaliditetom očekuje reforma.
Na Univerzitetu u Beogradu (UB) studira oko 300 studenata sa hendikepom, od čega je oko 30% onih koji se otežano kreću ili koriste kolica.

Oko 20 odsto njih ima delimično ili potpuno oštećen vid, koliko ih je i sa kombinovanim tipom hendikepa nastalim usled tumora, oštećenja srca i drugih oboljenja, dok je 10 procenata sa delimično ili potpuno oštećenim sluhom.

Problem više nije u osobi s hendikepom, jer kakvu god vrstu hendikepa da imaju, mogu da doprinesu razvoju društva ukoliko unapred ne budu isključeni iz njega.
Za društvo je isplativije da se osobama sa invaliditetom omogući da se obrazuju, samim tim i zapošljavaju i zarađuju, nego da im se daje socijalna pomoć.

Problem je u stavovima i predrasudama društva, kao i u fizičkoj, arhitektonskoj i drugim oblicima nepristupačnosti. Sa procesom inkluzije treba početi još od predškolskog obrazovanja.

Kako je odgajati takvu decu znaju samo njihovi roditelji…

script async src="//pagead2.googlesyndication.com/pagead/js/adsbygoogle.js">

Nema komentara.

Scroll To Top