Naslovna » Obrazovanje » Ispeci pa reci deci » Božić u svetu

Božić u svetu

bozic-u-svetu

Božić u svetu

Paganski Skandinavci su održavali zimske julske svetkovine, od kraja decembra do početka januara. Palile su se „julske cepanice“ (panj, badnjak) u čast boga grmljavine Tora, sa verovanjem da će svaka iskra iz vatre predstavljati novorođenu svinju ili tele nadolazeće godine. Gozba bi trajala dok panj ne izgori, uglavnom dvanaestak dana. Skandinavci još uvek Božić nazivaju Julom, a u Engleskoj je reč „Yule“ sinonima za Božić. Poznat je i julski ovan ili koza, Julbok, koji je bio simbol tih svetkovina u Skandinaviji.

U anglosaksonskim jezicima, etimologija reči Božić seže do reči “geol“ od koje je dobijena današnja engleska reč Yule.
Engleska reč „Christmas“ skraćenica je od sintagme Christ’s mass (Hristova misa), a potiče od srednjoengleskog Christemasse i staroengleskog mæsse. Drugi etimolozi veruju da je to posuđenica od egipatske složenice „Khristos-Mas“.

U drugim jezicima se naziv „Božić“ vezuje uz reči koje opisuju rođenje – u španskom (navidad), portugalskom (natal) i francuskom Noël. U nemačkom Weihnachten znači “sveta noć”.

Pod uticajem engleskog jezika proširila se i skraćenica „xmas“. U starim grčkim skraćenicama Novog zaveta, grčko slovo hi (χ) je prvo slovo imena Hrist (Χριστός). Od sredine 16. veka slično se latiničko slovo H koristilo za skraćenicu reči Hrist.

U Nemačkoj su postojali praznici Mitwinternacht (Noć u sredini zime) i Wintersonnenwende (zimski solsticijum), a takođe i „Dvanaest divljih noći“ -Rauhnächte – u kojima se slavilo, jelo i pilo.

Božić u svetu

U ranom srednjem veku, Božić je bio zasenjen praznikom Bogojavljanje.
Kasnije, slavljenje Božića bivalo je sve raširenije, organizovale su se gozbe, a često se na božićni dan jeo vepar.

Takođe je postalo popularno pevanje božićnih pesama. Izvorno je to činila grupa pevača i plesača sastavljena od predvodnika i plesača koji su bili hor. I danas je često pevanje pesama koje čine tzv. čestitari. Praznično raspoloženje je bilo veselo, često se pilo i jelo i slavilo.

Hrišćani su od davnina dan Isusovog rođenja smatrali i početkom nove godine, a to je važilo u skoro čitavoj Evropi. Pored činjenice da se Nova godina često naziva Mladi Božić ili Mali Božić, 1691. godine Crkva je prihvatila 1. januar kao početak nove godine i sam praznik Nove godine.

Protestanti su osudili božićno slavlje. 1647. engleski puritanci su zabranili Božić u Engleskoj, a zabrana je posle skoro decenije ukinuta, ali su se svejedno mnogi protivili njegovom slavljenju.

Istovremeno se u kolonijalizovanoj Americi proširilo slavljenje Božića. U 19. veku Britanci su oživljavali taj praznik, a tome je doprinelo i objavljivanje knjige “Božićna priča“ Čarlsa Dikensa. Isto se dešavalo i u Americi gde su doseljeni Evropljani širili kontinentalne božićne tradicije, posebno nemačke.

Posle se Božić proširio i na ostale delove sveta. Za razliku od navedenih anglosaksonskih područja, u kontinentalnoj Evropi su tradicije ostale skoro netaknute pa je slavljenje Božića postala tradicija.

Božićno drvo

Božićno drvo se često smatra hristijanizovanom paganskom tradicijom ukrašavanja i poštovanja zimzelenog drveća. Ukrašavanje božićnog drveta je počelo najverovatnije u Nemačkoj u 18. veku, a potom se proširilo dalje po svetu. Mnogi gradovi i zemlje polažu pravo na postojbinu u kićenju božićnog drveta, ali prava domovina ovog običaja nije poznata.

Postoji legenda koja govori da je u 7. veku engleski propovednik došao u Nemačku da propoveda Jevanđelje. Kako bi na najbolji način protumačio jedinstvo Svetoga Trojstva koristio je sortu severne bele jele, trouglastog oblika, koja je simbolizovala Trojstvo. Preobraćeni pagani su počeli da poštuju to stablo, a dotad su verovali da je to jedna vrsta hrasta. U 12. veku stabla jele su se kačila za plafon odakle su visila naopačke simbolizujući hrišćanstvo.
Druga legenda govori da je sam Martin Luter svećicama ukrasio božićno drvo.1
Kod Srba je običaj da se koristi badnjak.

Božić u svetu

Božićni ukrasi

Božićna jelka se ukrašava svećama, ukrasima, kuglicama i poslasticama. Na vrh božićnog drveta, najčešće jele, a katkad bora ili smreke, postavljaju se zvezda ili anđeo. U početku se drvo kitilo prirodnim ukrasima – najčešće voćem i ručno napravljenim ukrasima. Kasnije, drvo se kitilo raznim ukrasima. Najpopularnije su kuglice u svim bojama i sa raznim ukrasima.

Pored božićnog drveta, tradicionalni božićni simboli su i razne biljke poput božićne zvezde, imele i božikovine. Prave se božićni venci od zimzelenog bilja, sa ukrasima od božikovine, trakama, kuglicama.

U brojnim zemljama se i dvorišta kao i pročelja kuća ukrašavaju raznim svetlima i figurama, a često i natpisima sa dobrim željama, posebno na trgovima i javnim mestima.

Vrlo je maštovito i ukrašavanje božićnih poklona koji se umotaju u raznobojne papire, a potom ukrase trakama i mašnama. Pokloni se ostavljaju ispod božićnog drveta, često sa natpisom njegovog primaoca. Uz poklone, česte su i božićne čestitke.

Ispod drveta, pored poklona, katolici stavljaju i jasle, a svi hrišćani i božićnu pšenicu, posađenu na praznik Svetog Nikole kod pravoslavnih, odnosno Svete Lucije kod katolika, kao i razne figurice i ukrasi.

Jasle uglavnom uključuju štalu, često sa anđelom na krovu ili pričvršćenom zvezdom repaticom, katkad i mahovinu, a od figura postavljeni su: Marija, Josip i mali Isus, često pastiri i sveta tri kralja ili mudraca, a redovno i domaće životinje – krave, koze, magarci, ovce itd. Isus je položen u jasle, štala je ispunjena slamom, a obično se prave od drveta. Osim kao deo jasli, mahovina je čest poseban ukras ispod drveta, zajedno sa pšenicom.

Božić u svetu

Kako god mi Božić proslavljali, istina je da je osnov Božića ili Nove godine porodica.
Zato, dragi roditelji, nastupajuće praznike provedite sa svojom decom u dobrom raspoloženju, zdravlju, veselju…

script async src="//pagead2.googlesyndication.com/pagead/js/adsbygoogle.js">

Nema komentara.

Scroll To Top