Sveti Trifun se proslavlja 14. februara po novom ili 01. februara po Julijanskom kalendaru.
Vladika Nikolaj Velimirović u Ohridskom prologu ovako opisuje život i stradanje ovog svetitelja:
Sveti mučenik Trifun
Rođen u selu Kampsadi u Frigiji od siromašnih roditelja. U detinjstvu čuvao guske.
U to vreme zavlada Rimskim carstvom car Gordijan, čija ćerka Gordijana siđe s uma, i time baci svoga oca u veliku žalost. Svi lekari ne mogahu ludoj Gordijani ništa pomoći. Tada zli duh iz lude devojke progovori i reče da njega niko ne može isterati osim Trifuna. Posle mnogih Trifuna iz carstva bude i ovaj mladi Trifun pozvat po Božjem Promislu. On bi doveden u Rim gde isceli carevu ćerku. Car mu podari mnoge darove, koje Trifun pri povratku sve razdeli siromasima. U svom selu produži ovaj sveti mladić čuvati guske i moliti se Bogu.
Kada se zacari hristoborni Dekije, sveti Trifun bi istjazavan i ljuto mučen za Hrista. No on podnese sva mučenja s radošću velikom, govoreći: “O kad bih se mogao udostojiti, da ognjem i mukama skončam za ime Isusa Hrista Gospoda i Boga moga!” Sve muke ništa mu ne naškodiše, i mučitelji ga osudiše najzad na posečenje mačem. Pred smrt Trifun se pomoli Bogu i predade dušu svoju Tvorcu svome 250. godine.
Kult Svetog Trifuna je veoma razvijen u srpskim krajevima, a slave ga posebno vinogradari, dok ga svojim zaštitnikom smatraju i gostioničari.
Vinogradari na dan Svetog Trifuna idu u vinograde, orezuju lozu i vinom zalivaju čokote, da bi time povratili vinogradu malaksalu snagu, posle dugog zimskog perioda, pa da počne bujati u proljeće koje se već počinje primicati.
Svetog Trifuna slave porodice kao krsnu slavu, a njemu se moli, prvenstveno za zdravlje, da zaštiti polja od poplava, grada i raznih štetočina.
Srpski narod u okolini Zaječara posvećuje mu čak tri dana slavlja, nadajući se njegovoj zaštiti u zimsko vreme kada vukovi nanose ogromne štete u tim krajevima.