Naslovna » Deca » Studenti » Bulimija – više od poremećaja u ishrani

Bulimija – više od poremećaja u ishrani

Bulimija – više od poremećaja u ishrani

bul

Psihički problemi se mogu manifestovati na najrazličitije načine, ali za svev postoji pomoć. Problem je u tome što mladi ne mogu uvek da prepoznaju sa čime se suočavaju i bore, pa često ne traže pomoć ili barem ne na vreme. Ipak – pored roditelja, porodice i prijatelja, u ovim trenucima ponekad je potrebna i stručna pomoć.

Jedan od načina da se ispolji psihički problem ili manjak kontole i ravnoteže u emocijama, pogotovo kod mladih ljudi, jeste bulimija. Bulimija je poremećaj u ishrani koji uključuje konzumiranje velikih količina hrane, a zatim ubrzo i namernu eliminaciju hrane iz organizma, najčešće povraćanjem ili preteranim vežbanjem. Kod osoba koje pate od bulimije dolazi do osećaja da nemaju kontrolu nad svojom ishranom, ne mogu da kontrolišu koliko će pojesti, a zatim osećaju nekontrolisanu potrebu da sve to što su pojeli izbace iz sebe. Upravo tako nastaje začarani krug bulimije koji je teško prekinuti, a koji može imati veoma negativne posledice po kompletno zdravlje.

Prvi simptomi bulimije

U slučajevima kada se bulimija pojavi kod mlađih osoba, odnosno dece, trebalo bi veoma pažljivo pristupiti tome. Prvi simptomi koji se pojave, a na koje bi trebalo obratiti pažnju, jeste loše samopouzdanje ili negativna slika o sebi koju imaju osobe koje mogu oboleti od bulimije ili je ona već deo njihovog života. Loša slika o sebi se kod ovih osoba ispoljava kroz nezadovoljstvo fizičkim izgledom i vremenom potpuna opsesija time. Zabrinutost za višak kilograma koje misle da imaju, osobe sklone bulimiji tera na to da nasilno izbacuju iz tela sve što su pojeli. Povraćanje vremenom postaje sve teže kontrolisati, pa dolazi i do prvih pokazatelja prečestog povraćanja – krvarenje desni, bol u grlu, upala grla ili jednjaka, a zatim i psihičke posledice među kojima se prva pojavljuje depresija.

U periodu između povraćanja, osobe koje već pate od bulimije često se prejedaju, ne mogu da kontrolišu koliko će pojesti, a zatim zbog osećaja krivice dolazi do ponovnog povraćanja. Ovo je vrlo lako prepoznati kod mladih osoba koje vremenom gube kilažu, ali i energiju, postaju sve depresivniji i njihovo ionako poljuljano samopouzdanje još više opada.

Kako reagovati na vreme?

Kada počnete da sumnjate da vaše dete pati od bulimije vrlo je važno da odmah reagujete, a ukoliko ne znate šta bi trebalo da radite – posavetujte se sa stručnjacima i pokušajte sami da pomognete svom detetu, a ukoliko mislite da u tome nećete biti dovoljno efikasni – zajedno sa detetom idite u potragu za stručnom pomoći.

Osim što će vašem detetu biti potrebna medicinska pomoć zbog iscrpljenosti organizma i fizički negativnih posledica koje bulimija ima na telo, njemu će biti potrebna i psihička pomoć kako bi prevazišlo probleme zbog kojih je i došlo do ovog poremećaja. Za početak najbolje bi bilo da postepeno i pažljivo razgovarate sa detetom o problemu koji ima, kako bi vam se u potpunosti poverilo, što će biti prvi korak ka lečenju – prihvatanje problema i shvatanje ozbiljnosti situacije u kojoj se nalazi. Nakon toga počnite sa rešavanjem uz pomoć stručnjaka.

Mlade osobe koje pate od bulimije vrlo često veoma teško pričaju o tome, ne mogu da se povere ni najboljim prijateljima i svojim vršnjacima, jer imaju osećaj da će ih svako osuđivati. Njima je u ovom periodu potrebna podrška, ali i usmerenje ka pravilnom i zdravom načinu života, ispravnom načinu na koji će posmatrati sebe i prihvatiti svoje mane.

Kako se oseća mlada osoba sa bulimijom?

Borba sa bulimijom mlade osobe tera da se osećaju bespomoćno i smatraju sebe bezvrednim. Vremenom postaju sve depresivniji i često menjaju mišljenje o sebi i način na koji vide sebe. Njhova konstantna borba sa osećajem da moraju nastaviti sa bulimijom dovodi ih do stanja gde više nemaju izbora niti kontrole nad tim, ali ne znaju ni kako da se sa tim izbore. Razlog zbog kog je sve to započelo (nezadovoljstvo sobom ili svojim fizičkim izgledom) i dalje je prisutan, ali je na to dodat i osećaj nemoći – jer ne dolazi do željenih efekata. Strah, nesigurnost i usamljenost, praćeni depresijom i anksioznošću postaju svakodnevnica osoba koje se bore sa ovim poremećajem. Iako im je pomoć sve potrebnija, što dalje odu sa bulimijom sve više se boje i da se obrate nekome, zbog čega je važno da imaju podršku i razumevanje kada konačno odluče da nekome ispričaju svoju priču.

script async src="//pagead2.googlesyndication.com/pagead/js/adsbygoogle.js">

Nema komentara.

Scroll To Top