Naslovna » Porodica » Praznik rada

Praznik rada

prvi-maj-praznik-rada

Federacija trgovačkih organizacija i Radnički sindikat su 1884. godine doneli rezoluciju o osmočasovnom radnom vremenu, koja je trebala da stupi na snagu 1. maja 1886. godine. Ova rezolucija je izazvala generalni štrajk u cilju ostvarenja radničkih zahteva, jer sve legalne metode nisu uspele. S obzirom da su radnici do tada radili 10, 12 ili čak 14 časova dnevno, podrška za osmočasovno radno vreme je izuzetno brzo rasla, bez obzira na indiferentnost i neslaganje mnogih sindikalnih vođa. Aprila 1886. godine, 250.000 radnika je uzelo učešće u štrajku.

Centar pokreta je bio u Čikagu i bio je organizovan od strane Međunarodne radničke asocijacije. Biznismeni i državne institucije su bili zaprepašćeni sve većim revolucionarnim karakterom pokreta i spremili su i “adekvatnu” odbranu. Policija i lokalne vlasti podigle su stepen spremnosti i dobili su i novo naoružanje, a sve to su finansirali lokalni biznismeni. “Čikago komercijalni klub” je finansirao nabavku mašinskog naoružanja za Nacionalnu gardu Ilinoisa koja je trebalo da se upotrebi protiv štrajkača. Bez obzira na sve to, do 1. maja pokret je okupio veliki broj tekstilnih, obućarskih i radnika iz ostalih grana privrede. Ali, 3. maja 1886. godine, policija je počela da puca na radnike u “MekKormik Riper vorks fektori” i tom prilikom su ubijena četiri radnika, a veliki broj radnika je ranjen. Čelnici sindikata su sledeći dan sazvali masovni miting u Hajmarket skveru da bi protestovali protiv brutalnosti.

Miting je prošao bez incidenata, a dok je na red došao i poslednji govornik ostalo je tek nekoliko stotina šrajkača. Tada je 180 policajaca došlo i naredilo da se štrajkači raziđu. Kada je govornik sišao sa platforme, bačena je bomba na policiju i tom prilikom je ubijen jedan policajac, a ranjeno 70. Policija je odgovorila pucnjavom, ubivši jednog, a ranivši mnoge druge.

Iako nikada nije tačno utvrđeno ko je bacio bombu, ovaj incident je poslužio kao izgovor za napad na levicu i radnički pokret. Policija je upadala i pretraživala domove i kancelarije osumnjičenih radikala, a stotine ih je uhapšeno bez optužbe. Čelnici radničke partije su uznemiravani, a osam njih koji su bili najaktivniji optuženi su za zaveru prilikom ubistva koje se desilo u bombaškom napadu na Hajmarketu. Sud je svu osmoricu proglasio krivim, uprkos nedostatku dokaza koji bi ih povezali sa bombašem i osuđeni su na kaznu smrti. Albert Parsons, August Spis, Adolf Fičr i Džord Engel 11. novembra 1887. godine su obešeni, Luis Ling je izvršio samoubistvo u zatvoru, dok su ostala trojica oslobođeni 1893. godine.

Upravo zato nije ni začuđujuće da su država, biznismeni i ostali zvaničnici, kao i predstavnici medija želeli da sakriju pravu istinu o “majskim događajima”, predstavljajući ga kao praznik koji se slavi isključivo na Crvenom trgu u Moskvi.

Međunarodna radnička organizacija 1889. godine proglasila je 1. maj praznikom radničke klase, kao znak sećanja na događaje u “Hajmarket Martirsu“. Crvena zastava je postala simbol radničke krvi koja je pala za ostvarivanje radničkih prava.

script async src="//pagead2.googlesyndication.com/pagead/js/adsbygoogle.js">

Nema komentara.

Scroll To Top