Naslovna » Porodica » Saveti za mame i tate » Adolescencija

Adolescencija

adolescencija

Uspostavljanje heteroseksualnih veza obezbeđuje novu vrstu zabave, potvrđivanje na planu društvenih kontakata, dokazivanje nezavisnosti i izlazak iz porodičnog kruga, prva seksualna iskustva i iskustvo u izboru partnera.

Ulaskom u adolescenciju dete roditelja vidi kao ličnost, osobu sa svim dobrim i lošim osobinama koje više ili manje ceni, sa neujednačenim sposobnostima u različitim oblastima, osobu koja nešto i ne zna i ne može.

Budite spremni da se adaptirate na ove promene u odnosima i načinu komunikacije sa decom. Hladnokrvno podnesite onaj pogled “Provalio sam te kevo. Nemaš pojma o životu.” Pa čuvene scene sa odbijanjem svakog saveta. Izlivima besa na samu pomisao da roditelj “soli detetu pamet”. Treskanje vratima, uzdisanje, upornost da se produži izlazak, kupi baš taj model telefona, taj komad garderobe…
Budite dosledni, volite dete bez obzira na razne ispade, i najvažnije “iskulirajte” sitne bezobrazluke.

Proces odvajanja od roditelja i osamostaljenja odvija se kroz nekoliko faza od kojih je prva diferencijacija, u kojoj adolescent zauzima kritički stav prema roditeljima, odbacuje njihove stavove, predloge i savete što ponekad ide do jakih otpora i odbacivanja svega što podseća ili dolazi od njih.

U prevodu: “Čudim se čudom kako ste tako nesposobni dogurali dovde! Vi, bre, ne znate….” i ostale uvredljive opservacije vašeg čeda.

U fazi uvežbavanja sopstvene nezavisnosti, adolescent isprobava lične odluke i ponašanja, oseća se nepogrešivim, sveznajućim.

Namerno nerviranje i izazivanje roditelja predstavlja cilj za sebe.

U fazi konsolidacije, adolescent gradi osećanje identiteta koje mu pruža osnovu za nezavisnost i individualnost ali i strah od novostečene samostalnosti i gubitka roditelja.

Identitet je uspostavljen kada naše čedo sebe doživljava kao izdvojenu individuu, različitu, sa jedinstvenim sklopom potreba, motiva, sistema vrednosti, stila ponašanja, a što je sve integrisano u jedan čvrst i povezan sistem. Napokon shvata da njegovi roditelji nisu baš toliko neobrazovani i nesposobni, voli ih i poštuje.

Zatim kreće, uobičajena situacija za naše okruženje – period osvešćenja – gde adolescent uočava da je za samostalnost potrebna finansijska sigurnost.

Odakle, od čega, kako? Naše dete se školovalo do određene granice, zaposlilo, htelo bi da živi odvojeno ili da stupi u brak i… Taman kada treba da se iznajmi ili kupi stan, ili adaptira neko potkrovlje, naše dete shvata da tu nema dovoljno para. Onda na scenu stupamo mi, roditelji. Dotiramo, finansiramo, ćuškamo, gurkamo, savetujemo, unuke čuvamo…

Ima li u ovakvoj situaciji samostalnosti i zrelosti? To je tema za neki drugi tekst.

script async src="//pagead2.googlesyndication.com/pagead/js/adsbygoogle.js">

Nema komentara.

Scroll To Top