Naslovna » Porodica » Saveti za mame i tate » Adolescencija

Adolescencija

adolescencija

“Marko neće ništa da radi. Samo leži, gleda u plafon i sluša muziku. U školu jedva ide. U kući neće ništa da pomogne… Šta da radim?”
“Ništa. Ušlo dete u pubertet.”
“Ali, to traje već nedelju dana!”
Ovaj stvaran razgovor dva oca je prerastao u vic. Šalu na stranu, roditeljima koji ovu muku muče nije do šale. Kako li je tek njihovoj deci? Njima ništa nije jasno. Telo im raste i “čudno” se razvija. Hormoni im diktiraju raspoloženje, odrasli ih nerviraju…

Ko razume našeg hormosapiensa? Niko!

Za sve je kriva ta adolescencija. Zašto baš moramo da prođemo kroz adolescentni period da bi postali zreli ljudi?
Nauka kaže da je glavni psihosocijalni zadatak adolescencije formiranje čvrstog ličnog identiteta koji je uslovljen biološkim, psihičkim i socijalnim sazrevanjem. Formiranje identiteta je proces nalaženja odgovora na pitanje “ko sam?”, “gde pripadam?”, “gde želim da stignem?”, “šta želim da postignem?”, “kakav želim da budem?”. To je proces pokušaja i isprobavanja, eksperimentisanja sa mnogobrojnim mogućnostima.
Počinje sa postizanjem polne zrelosti u razdoblju puberteta, dok se za gornju granicu uzima vreme postizanja emocionalne i socijalne zrelosti koji podrazumevaju iskustvo, spremnost i sposobnost da se preuzme uloga odraslog. Po definiciji SZO to je period od 10. do 21. godine života.

Roditeljski rečeno to je kada vaše dete pređe iz faze: “Znam šta neću.” u fazu “Napokon znam šta hoću.”

Prelaz iz detinjstva u adolescenciju praćen je značajnim promenama u socijalnom životu mlade osobe. Veze sa vršnjacima postaju brojnije i intenzivnije, kvalitet odnosa sa roditeljima se menja a zahtevi i očekivanja društvene sredine postavljaju zadatke adaptacije. U vezu sa roditeljima adolescent unosi svoja iskustva stečena kroz kontakte sa vršnjacima. Odnos sve više ima karakter jednakih ili skoro jednakih. Poslušnost više nije automatska i bespogovorna već više voljna uz spremnost poštovanja statusa roditelja ali i transformaciju odnosa i određenje uslova u kojima će se dalje sam razvijati.

Kvalitet odnosa sa roditeljima se menja?! Naš hormosapiens misli da je najpametniji na celoj planeti i bližoj okolini, koluta očima na svaku našu rečenicu, hoće samo šta on hoće, do podne mrzi sebe – a od podne ceo svet, zagorčava život i sebi i roditeljima…

Priroda i značaj odnosa sa vršnjacima dobija sve složenije forme uključujući i seksualnost. Suštinu novog kvaliteta odnosa sa vršnjacima čine međusobno razumevanje, poštovanje razlika među ličnostima, intimnost i lojalnost.

Više mu znači mišljenje druga nego rođenog oca!

Adolescencija…>>

script async src="//pagead2.googlesyndication.com/pagead/js/adsbygoogle.js">

Nema komentara.

Scroll To Top