Porodica bez oca

porodica-bez-oca

Šta dečaci ne mogu ili ne mogu dobro naučiti čak i od najposvećenijih majki?
Šta da radi samohrana majka?
Šta da radi otac da do ove situacije ne dođe?

Statistika u SAD – generacije bez očeva
Sigurna sam da ni naša merenja ne bi dala drugačije rezultate.
43% dece u Americi odrasta bez oca
90% dece bez doma i odbegle dece su iz porodica bez oca
80% silovatelja i ljudi sa problemima u kontroli besa dolaze iz porodica bez oca
71% tinejdžerki koje zatrudne su iz porodica bez oca
63% samoubitstava mladih počine mladi iz porodica bez oca
85% dece koja imaju poremećaje u ponašanju su iz porodice bez oca
90% adolescenata piromana žive samo sa majkom
71% svih mladih koji ne završe srednju školu potiču iz porodice bez oca
75% adolescenata u centrima za odvikavanje su bez oca
70% maloletnika u popravnim domovima su odrasli bez oca
85% mladih u zatvorima su odrasli bez oca

Dečaci i devočice koji odrastaju bez oca imaju dvostruko više šansi da odustanu od školovanja; dvostruko više šansi da završe u zatvoru; četiri puta je verovatnije da će im biti potrebna pomoć zbog emotivnih problema i problema u ponašanju.

U nedostatku zdravog druženja sa očevima muška deca nemaju od koga da nauče kako da postanu muškarci, pa uputstva skupljaju gde stignu – najčešće na ulici i televiziji. Posledica toga je neuravnotežen muškarac u konfliktu sa sobom i svojim osećanjima, i koji zbog svoje “neupućenosti u muškost” najčešće postane agresivan, feminiziran ili pasivan.

Pošto je otac tipičnog današnjeg dečaka, usled nedostatka vremena ili volje, prepustio svoj kolač vaspitanja deteta ženi, a ova vaspitačici, učiteljici ili nastavnici, dakle drugoj ženi, dečak je neminovno okružen ženama i ženskim sistemom vrednosti, i sasvim je logično da to postaje i njegov vrednosni sistem. On posmatra svet kao žena, procenjuje stvari i događaje kao žena i čak reaguje kao žena.

Šta dečaci ne mogu ili ne mogu dobro naučiti čak i od najposvećenijih majki?

  • Kako se kao muškarac komunicira sa drugim muškarcima, starijim i mlađim
  • Kako se uz uloge muškarca odnositi prema devojčicama i devojkama sa poštovanjem
  • Kako reći ne društvu ili devojci kada je to potrebno
  • Kako se snaći u sukobu i iz sukoba izaći na konstruktivan način
  • Kako biti intiman sa drugim osobama na način koji je u skladu sa muškim polom
  • Kako zaštititi drugog i kako se zaštititi od drugog
  • Kako prihvatiti sebe kao muškarca
  • Kako prihvatiti svoje nesavršenosti
  • Kako preuzeti odgovornost za svoj izbor
  • Kako se osamostaliti

Deca svoja prva saznanja o sebi i svetu dobijaju od roditelja i ta saznanja čine temelj njihovog identiteta. Te informacije slažu u posebne kutije informacija koje kao deca a kasnije ljudi koriste kao putokaze na bitnim i manje bitnim raskrsnicama života.
Trećina dece razvedenih roditelja posle godinu dana od razvoda više nikad ne vidi svog oca!

Pre samo 60 godina 90% stanovnika u Srbiji je živelo od poljoprivrede. U to doba i ranije, naporno se radilo da bi se preživelo, i sin je po pravilu viđao svog oca aktivnog tokom celog dana na njivi, u šumi ili u kući. Drugi muškarci su nekada bili takođe u blizini i dostupni – ujaci, dedovi, stričevi – tako da nije bilo manjka instrukcija po pitanju kako odrasti i postati muškarac.
Danas, na žalost, sin ne vidi oca kako radi gotovo nikad, a još je ređe da nešto radi zajedno sa njim. Drugi muškarci su takođe daleko.Nemajući uvid u unutrašnji svet stvarnih muškaraca, dečaci su primorani da predstavu o sebi i svojoj muškosti grade na osnovu blede slike koju su “pokupili” usput – sa televizije, iz filmova i od vršnjaka.

Međutim, nije samo da dečacima trebaju odrasli muškarci. I odraslim trebaju stariji muškarci, takoreći na zalasku karijere, da ih nauče da i taj period prividne nemoći može da bude lep i inspirišući. I uspešan.

Prirodno je da dečak kako odrasta stiče sve više samostalnosti i biva sve manje pod roditeljskom kontrolom. Međutim, šta ako roditelj, na primer majka, iz nekog razloga ne želi da prepusti kontrolu nad svojim sinom? Razlozi mogu biti razni: strah od samoće, želja za dominacijom, nepoštovanje sposobnosti deteta, želja da dete ne bude uspešnije od roditelja … Tada ga svesno ili nesvesno vezuje za sebe i onesposobljava za samostalni život.

Pre pedeset godina adolescencija je bio period od jedanaeste do šesnaeste godine života, i varijacije tog perioda od ličnosti do ličnosti bile su zanemarive. Danas je i zvanično adolescencija period koji traje i do polovine četvrte decenije života. Očigledno je mladim muškarcima prijatnije kod mame nego da preuzimaju odgovornost i rizik za zasnivanje braka. Ovi mladi muškarci najčešće imaju kompleks inferiornosti i osećaj da moraju da ugode drugom ili da drugi njima ugađa, da bi se osećali dobro.

Šta da radi…>>

script async src="//pagead2.googlesyndication.com/pagead/js/adsbygoogle.js">

Nema komentara.

Scroll To Top