Naslovna » Dešavanja » Pozorišne predstave za bebe

Pozorišne predstave za bebe

predstave-za-bebeU Malom pozorištu Duško Radović funkcionišu dve scene:
Dečija scena u okviru koje se realizuju predstava za bebe, predškolski i školski uzrast, scena za mladu publiku namenjena pre svega učenicima srednjih škola i mladima.

Neke vrlo važne stvari
Uzrast: 0+

Predstava Neke vrlo važne stvari stvorena je sa željom da kroz pokret, ples, muziku, dodir i poeziju, u jednom neobičnom ambijentu / instalaciji, stimuliše percepciju najmlađe publike i interakciju sa njom. Za razliku od uobičajenih narativa, u predstavama, bajkama i pričama za decu, koji najčešće podrazumevaju rešenje nekog problema, konflikta ili prepreke, ova predstava nastoji da govori o ljubavi, isključivo afirmativno i stimulativno utiče na čula kroz specifičan vizuelno – zvučni doživljaj.
Autorski tim predstave je već započeo ovu vrstu istraživanja radom na predstavi Knjiga lutanja. Smatramo da je najmlađoj publici neophodno ponuditi nova, neobična iskustva i doživljaje za razliku od jednoobrazne, grube i osiromašene svakodnevnice koja često dovodi do agresije, otuđenja i nedostatka bliskosti. Da bi se publici dala sloboda izbora da ovu predstavu doživi na način koji njima u tom trenutku odgovora, ona poziva na interaktivnost (ali ne insistira na njoj) a prostor u kojoj se odvija poništava uobičajenu podelu na scenu i auditorijum. Samim tim se stvara jedan prostor slobode gde svaki gledalac ima pravo da izabere svoju perspektivu i da sam doživi svoju “vrlo važnu stvar”.

KNJIGA LUTANJA
Uzrast: 1+

Bio jednom jedan… Gde su nestale granice mogućnosti? Sve počinje potragom za nečim nedokučivim, neuhvatljivim i beskonačnim kao što je kosmos. U pokušaju da dohvatimo nešto o čemu ništa ne znamo polako ulazimo u igru energije i metamorfoza. Pravimo sebi sopstvene zamke u koje povremeno i upadamo. Smišljamo priče u koje želimo da drugi poveruju. Verujemo da nas svaki naš sledeći korak vodi napred i ne primećujemo da prelazimo iz jednog oblika u drugi. Sklopiti se u senci. U nečijem tanjiru. U čijem tanjiru? Na zavesi, na tepihu nazire se u kom pravcu bi moglo da se krene. Uz repeticiju. Uz surovu repeticiju. Uz nezasitu repeticiju. I zašto se baš tu završava? Tamo gde je sve počelo. U utrobi. Do re mi fa sol. Solmizacija sveta. Kao refleks. I kao slutnja. Da li slutimo rastanak? Ili je to samo početak nečeg novog što tek treba da otkrijemo. Ili ne. Da li verujemo u rastanak? U naziranju postoji opasnost privida. Stvaranje sopstvenog prostora. Ostati sam. Da li možemo da verujemo u ovo što sada vidimo ili se to već menja pred našim očima. Kako ćeš preći granicu koju ne vidiš? Kako ćeš shvatiti da je ovo samo mesto želje. NESTVARNO. NEOČEKIVANO. NEPOJMLJIVO. NEUKROTIVO. NESPOJIVO. NEMINOVNO. NEVEROVATNO. NEOBIČNO. NENADANO. NEVIĐENO. NEOTKRIVENO.
Sve ono što nas čeka na putu kad odlučimo da lutamo.

Maja Pelević

script async src="//pagead2.googlesyndication.com/pagead/js/adsbygoogle.js">

Nema komentara.

Scroll To Top