I dok je Evropa uživala sve blagodeti napretka, Srbija se borila za status nezavisne države i vodila krvavu bitku protiv turske vlasti. Ona je u to vreme na najvećem delu svoje teritorije bila pod šumama i smatrana je teško prohodnom zemljom. Via militaris, jedini put koji je postojao, bio je još iz doba Rimljana.
Prvu prugu na teritoriji današnje Srbije izgradila je Austrija 1854. godine na relaciji Lisava-Oravica-Bazijaš. Berlinski kongres iz 1878. godine je iz osnova promenio stanje na Balkanu, i bio je naročito važan za Srbiju. Tada se Srbija obavezala da će u određenom roku izgraditi prugu Beograd-Niš, u suprotnom bi njena nezavisnost bila dovedena u pitanje.
Železnička konvencija je potpisana 28. marta 1880. godine, a prema njenim odredbama za tri godine je trebalo sagraditi prugu Beograd-Niš-Vranje. Nemajući dovoljno novca, ali ni stručnjaka za gradnju, Srbija je sklopila Ugovor o građenju pruge Beograd-Niš-Ristovac-turska granica s francuskim društvom iz Pariza Generalnom unijom 1881. godine. Nekoliko meseci kasnije počela je izgradnja pruge (03.06.1881. godine).
Pruga je završena avgusta 1884. godine. Pored stanica Beograd i Niš, na pruzi je postojalo još 20 međustanica.
Prvi voz je krenuo iz Beograda 23. avgusta, i za četrnaest sati je stigao u Niš. Redovan putnički saobraćaj otpočeo je 15. septembra 1884. godine i ovaj dan se obeležava kao Dan železničara.
Hvala sajtu: www.ztskola.edu.rs