Naslovna » Deca sa smetnjama » Saveti roditeljima » IQ Deteta – briga roditelja

IQ Deteta – briga roditelja

ntc sistem ucenja

“Kada se govori o motoričkim veštinama, treba razlikovati krupnu i finu motoriku. Krupna motorika podrazumeva sposobnost izvođenja pokreta ruku, nogu ili tela sa određenom kontrolom. Aktivnosti koje podstiču razvoj krupne motorike kod dece su razne vrste igara na otvorenom, igre loptom, skakanje, plesanje, plivanje ili trčanje. S druge strane, fina motorika je sposobnost da se prave precizni sitni pokreti rukom uz zadržavanje dobre koordinacije između prstiju i oka. Fina motorika se razvija rastom – od početnih nespretnih pokušaja deteta da samostalno koristi kašiku, pokreti ruke tj. šake vremenom postaju precizniji, sve do momenta kada dete može da uzme olovku i da je kontroliše. Za uspešno ovladavanje procesom pisanja koje dete čeka u školi, potrebno je najpre razviti finu motoriku slobodna-igramišića šake i prstiju. Dakle, fina motorika je od suštinskog značaja za pisanje, što predstavlja dovoljan razlog da se ta veština razvija i kod kuće, mnogo pre polaska u školu. Razvoj grafomotoričke sposobnosti započinje u uzrastu od 18 meseci i traje do polaska u školu. Grafomotorika je važna i za razvoj dodatnih sinapsi u mozgu, a samim tim i za razvoj detetovih potencijala. Doprinosi razvoju grafomotorike na ranom uzrastu daju razne svakodnevne aktivnosti kao što su: hvatanje, držanje i ispuštanje igračaka, držanje kašike i samostalno hranjenje, hvatanje sitnih predmeta čime se razvija pincetni hvat, te svlačenje i oblačenje odeće i obuće. Međutim, dodatno možemo stimulisati razvoj grafomotornih sposobnosti na ranom uzrastu kroz odgovarajuću stimulaciju igračkama tj. igrom. Najbolje vežbe za razvijanje fleksibilnosti šake i prstiju su: držanje kocke i premeštanje iz ruke u ruku, povlačenje igračke na uzici, ubacivanje pločica u praznu kutiju, listanje slikovnica, uvlačenje pertle u cipele, navijanje igračaka, stavljanje šibica u kutiju, sakupljanje sitnih predmeta ili iscepkanih papirića, otvaranje poklopca na kutiji, crtanje, bojenje, seckanje, lepljenje, oblačenje malih lutki… Te aktivnosti treba da budu deo svakodnevne igre malog deteta jer doprinose jačanju mišića šake, njene spretnosti, razvijanju koordinacije oko-ruka, razvoju opažanja i koncentracije. Neke od korisnih igara su:

1. Zakopčavanje i otkopčavanje dugmadi i patenata, vezivanje pertli, vezivanje čvorova od kanapa različite debljine.

2. Mešanje testa, plastelina i gline, pravljenje različitih figurica. Deca mogu od plastelina da prave određene zastave, marke automobila itd.

3. Bockalice. Detetu možemo dati priliku da putem bockalica napravi neku jednostavniju zastavu.

4. Savijanje papira (pravljenje aviona, šatora, kapa) i seckanje makazama za papir sa zaobljenim vrhovima. Kada se naprave avioni na njima se nacrtaju zastave, organizuje se takmičarska igra u kojoj se deca takmiče čiji avion će dalje odleteti, čiji će duže leteti itd.

5. Ređanje kocki i slagalica.

6. Na olovku ili štapić fiksirati i namotati konac dužine 60cm na čijem kraju se nalazi zakačen neki laki predmet, npr. ribica napravljena od papira. Zatim se organizuje takmičarska igra u kojoj se deca takmiče ko će pre spustiti ribicu u „vodu“, a nakon toga spašavaju ribicu, tako što će brzo odmotavati i namotavati konac na čijem je kraju ribica. U igri treba da su angažovani prsti obe ruke.

7. Klikeri!

IGRAAAA
Rotacija i vežbe za ravnotežu

Značaj jednog od najkomplikovanijih pokreta u prostoru, rotacija oko svoje ose, postaje jasan kada znamo koje sve strukture učestvuju u njemu. Vestibularni aparat unutrašnjeg uha prenosi impulse do struktura moždanog stabla, a odatle do jedra velikog i malog mozga, koji su opet povezani sa III IV i V kranijalnim nervom, koji između ostalog utiču na pokret očiju. Jasno je da ovakav komplikovan fiziološki proces mora da bude razvijen u ranim godinama života. U kasnijim godinama života teško je uticati na ovaj proces. Činjenica je da kod dece postoji intezivan proces sazrevanja mozga, te se taj period mora iskoristiti da pomognemo detetu što bolji razvoj prirodnih potencijala.

Zadatak 1.

Dete se vrti raširenim rukama 10-15 sekundi oko svoje ose. Nakon toga zažmuri i održava ravnotežu. Posle kretke pauze opet ponovi istu vežbu i te cikluse ponavlja 2-3 puta (uvek se vrti na jednu stranu u toku jednog dana, a drugi dan menjamo stranu).

Zadatak 2.

Ukoliko postoji trambulina (samo sa sigurnosnim trakama), svakodnevno se rade vežbe skakanja i prevrtanja u trajanju od 5-10 minuta. Kada dete posle određenog vremena stekne osećaj prostora, ovo će mu biti omiljena igra.

Zadatak 3.

Hodanje po liniji (za mlađi uzrast) ili hodanje po gredi (za stariji uzrast).

Tekst je preuzet iz knjige “IQ deteta- briga roditelja” autora dr Ranka Rajovića.

script async src="//pagead2.googlesyndication.com/pagead/js/adsbygoogle.js">

Odgovorite

Scroll To Top