Naslovna » Obrazovanje » Državno obrazovanje » Osnovne škole » Osnovna škola Vuk Karadžić – Čukarica – Beograd

Osnovna škola Vuk Karadžić – Čukarica – Beograd

osnovna-skola

Osnovna škola Vuk Karadžić – Čukarica – Beograd
Beograd, Čukarica
Školska 4, Sremčica
011 8015 287
www.osvukkaradzicsremcica.nasaskola.rs

Pre 170 godina, u vreme kada Kneževina Srbija još nije nezavisna država, kada je najveći broj njenog stanovništva nepismen, kada rad na obrazovanju čini svoje prve korake, kada nedostaju učitelji i prostor 1842. godine počela je sa radom prva privatna škola u Sremčici. Bila je smeštena u zgradi sudnice, meštani su je zvali ,,školica”“. Zgrada je bila mala, niska, mračna, jer su prozori bili mali i ulepljeni hartijom.

Na početku rada ,,školica”“ je imala samo 7 đaka i to dečaka, mahom odraslih. Roditelji nisu bili raspoloženi da šalju decu u školu, jer su im bili potrebni u obavljanju poljoprivrednih poslova, a smatralo se da ženska deca ne treba da se školuju – njima je bila namenjena uloga majke i domaćice. Tek zakonom iz 1882. godine osnovna škola postaje obavezna za sve dečake i devojčice starije od 7 godina.

Za sve vreme trajanja prve škole od 1842. do 1875. godine postojala su samo 3 razreda sa oko 30-tak učenika. U školi se učila štica, čitanje, časlovac, psaltir, crkveno pojanje, brojanje do 100 i nešto računa. Pisalo se na običnoj hartiji, guščijim perom, a učitelj je pravio mastilo od lišća i galice. Ispit se polagao na kraju godine, veliki broj učenika nije izlazio na ispit, pa se jednom desilo da su svi ponavljali.

Učitelji nisu imali stalnu službu, bili su uglavnom zanatlije, bez većeg znanja i volje, a samim tim i bez većeg autoriteta. I sami učenici su bili već odrasla deca, često grubog ponašanja, pa je bilo i fizičkih kazni. Do otvaranja državne škole promenilo se 10 učitelja. Prvi učitelj je bio Miloje Vukićević iz Bačke, koji je ostao upamćen po svom sujeverju.

Prva državna školska zgrada podignuta je 1875. godine, zaslugom tadašnjeg predsednika opštine Jevrema Nešića i trgovca Milovana Miljkovića, koji je opštini pozajmio 300 dukata. Podignuta je u centru sela i postala je uzor u gradnji novih kuća. Na početku je imala samo 2 učionice, ali je vremenom u zavisnosti od potreba i porasta broja učenika često menjala unutrašnji, pa čak i spoljašnji izgled. Srušena je 2006. godine zbog neophodnog prostora za dogradnju škole.

Broj učenika na početku rada državne škole kretao se oko 50-tak. Postojalo je samo jedno odeljenje za sva četiri razreda. Drugo odeljenje prvog razreda otvoreno je tek 1910. godine. Ispit se polagao na kraju godine, učenici su redovno pohađali školu, vrlo mali broj je ponavljao razred.

Prvi učitelj koji se duže zadržao, 14 godina od 1897-1911. godine, bio je Čedomilj Todorović, pa je to vreme zapamćeno kao ,,Čedino doba“.” Tada su udareni temelji modernom školstvu u Sremčici. Pored rada u školi, radio je na kulturnom uzdizanju sela, a bavio se i pisanjem. Osnovao je narodnu knjižnicu, produžnu školu, Vinodeljsku zadrugu i Građanski klub. Objavio je ,,Letopis osnovne škole ““ i ,,Bićeš građanin“”.

Pred Balkanske ratove, radila su samo dva odeljenja sastavljena od učenika od prvog do četvrtog razreda. Broj učenika se kretao oko 100. Školske 1912/13. za vreme Balkanskih ratova rad škole je potpuno prekinut, tako je bilo i za vreme Prvog svetskog rata 1914-1918, jer u školskoj arhivi za taj period nema podataka o radu škole.

Ratni period u radu škole obeležila je učiteljica Damjanka Glišić, supruga poznatog slikara Dragomira Glišića, koja je bila veoma obrazovana žena za svoje vreme. Škole je učila u Kragujevcu i Beogradu, a studije pedagogije u Cirihu u Švajcarskoj. Odlično je govorila Nemački jezik.

Izmeću dva Svetska rata, za vreme kraljevine, broj učenika se kretao izmeću 200 i 300. Radila su dva odeljenja, a tek pred Drugi svetski rat otvoreno je prvi put treće odeljenje. U ovom periodu uređeno je školsko dvorište, a u školskom hodniku otvorena je čitaonica.

Za vreme nemačke okupacije u Drugom svetskom ratu narušava se izgled školskog dvorišta i ugled škole. Školska dokumentacija je nepotpuna. Ponovo rade samo dva odeljenja, a veliki broj učenika izostaje iz škole. U školu pristižu deca ratnih izbeglica.

Sa povećanjem broja stanovnika u posleratnom periodu, koji u Sremčicu dolaze iz različitih krajeva tadašnje Jugoslavije, povećava se i broj učenika. Školske 1957/58. godine otvara se prvo odeljenje petog razreda, da bi školske 1960/61. godine škola prerasla u osmogodišnju.

Zbog nedostatka prostora, 1959. godine u školskom dvorištu, sa istočne strane, podiže se nova zgrada sa 5 učionica i 2 kancelarije. Ubrzo i taj prostor postaje nedovoljan, pa je zgrada dograđena 1962. godine.

Krajem 60-tih dvadesetog veka, došlo je do smanjenja broja učenika što se poklopilo sa tadašnjim nastojanjem da se na teritoriji Beograda ukinu takozvane patuljaste škole. Tako je 1963. godine OŠ ,,Vuk Karadžić“ pripojena OŠ ,,Vladimir Nazor“ u Železniku, u čijem će sastavu ostati do 1975. godine, kada se ponovo osamostaljuje.

Tadašnji direktor OŠ,,Vladimir Nazor“ bio je Sava Stekić, profesor čije je delo ,,Škola u Sremčici – 150 godina života i rada“ objavljeno jubilarne 1992. godine, dragoceni izvor podataka o razvoju školstva u Sremčici.

Posle osamostaljenja škole 1975. godine pripojena joj je OŠ ,,Branko Radičević“ iz Velike Moštanice, koja će u njenom sastavu ostati do 1989. godine.

Broj učenika je neprestano rastao, prelazio je 2000, radilo se u četiri smene. Škola je 1992. godine rekonstruisana i dograđena. Školske 1992/93. u Sremčici je počela sa radom novoizgrađena škola ,,Duško Radović.”

Školske 1995/96. otvara se peto odeljenje prvog razreda, što se nastavlja i narednih godina. Nedostatak prostora postaje sve veći. Stara školska zgrada se ruši 2006. godine i počinje dogradnja fiskulturne sale i osam učionica. Koje su puštene u rad 2008/09. godine. Školska zgrada poprima sadašnji izgled.

Tokom 2001/2002. u školi je radilo pozorište ,,Mala scena”, pod pokroviteljstvom Narodnog pozorišta iz Beograda. Mnogi bardovi našeg glumišta posetili su školu. Od 2006. realizuje se projekat ,,Otvorena kreativna škola” sa tri strana jezika“.

Naša škola danas ima 1030 učenika i 40 odeljenja. U njoj radi 95 zaposlenih od kojih je 65 nastavnika. Nastava se odvija u savremeno opremljenim kabinetima. Učenici postižu izuzetne uspehe na svim nivoima takmičenja, a iz fizike i istorije su najbolji u Srbiji.

Sa ponosom slavimo 170. godišnjicu i u godinama koje dolaze nastavljaćemo tradiciju i stremiti ka još boljem radu i novim uspesima.

script async src="//pagead2.googlesyndication.com/pagead/js/adsbygoogle.js">

Nema komentara.

Scroll To Top