Ta deca će i ovde završiti na ulici, eventualno će otvoriti još jednu sigurnu kuću gde mogu da jedu i naspavaju se ali onda će nastati problem kao što je već bio u jednoj beogradskoj zgradi u kojoj stanari nisu mogli da se pomire sa sramotom da na stepeništu sreću romsku decu pa su morali da ih sele, i tako u krug. To što osećaju ovakvu sramotu ljudi koji se stide ne bi smeli nikada sebi da dozvole zbog mnogo stvari i zbog iste logorske sudbine koju su Romi i Srbi imali u drugom svetskom ratu.
Ne želim da verujem već sam potpuno sigurna da su oni narod koji ima dušu kao u donjoj crtici Miroslava Antića, za razliku od mnogih od nas…
“Jesi l’ čuo da će sutra padati dinari s neba?
– Nisam.
A je l’ veruješ da ima ‘tica što donosi kolače?
– Ne verujem.
Jesi l’ čuo da ima negde gde je stalno leto?
– Nisam.
A jel’ veruješ da u radiju žive mali ljudi?
– Ne verujem.
Pa marš onda iz naseg sokaka kad ne umeš da sanjaš.
Da te pokrljam na pola, kao lebac!
Eto!”
Hvala sajtu mahlat.rs
RoditeljSrbija.com Roditeljski portal, trudnoća, porođaj, mama, beba, porodica, deca, ishrana, vrtići, škole, fakulteti, zdravlje, dešavanja

