Većina odraslih misli da je bebama dovoljno zadovoljiti osnovne biološke potrebe – nahraniti, napojiti, utopliti, presvući i, naravno, voleti. O učenju možemo da razmišljamo kasnije, kad porastu i kad nam daju znake da shvataju šta im govorimo i pokažu sposobnost da urade to što od njih tražimo i čemu hoćemo da ih naučimo. Međutim, to nije tačno.
Kada beba počinje da uči
Nauka je dokazala da bebe uče od trenutka kada dođu na ovaj svet, pa čak i ranije, dok su u maminom stomaku. Ta mala bića se rađaju sa ogromnim potencijalom da steknu znanja i veštine i naš je zadatak da im u tome pomognemo. Bebe nije dovoljno čuvati i voleti, bebe moramo od početka da osposobljavamo da ostvare sve svoje mogućnosti i postanu sposobni i srećni ljudi.
Prve i osnovne sposobnosti koje dete mora da razvije su motorika i percepcija. Podsticanje motornih aktivnosti kroz stimulaciju udaljenim igračkama, prohodavanje uz kolica ili drugi pokretni predmet, vučenje i guranje, sakupljanje igračaka, igre u krug, hvatanje balona – sve to vodi programiranju koordinacije pokreta što u daljoj budućnosti doprinosi tako složenoj aktivnosti kao što je matematičko rezonovanje.