Slabovidost

slabovidost

Slabovidost ili ambliopija je stanje koje se karakteriše smanjenom vidnom oštrinom.
Nastaje u ranom detinjstvu, u predškolskom uzrastu. To je period kad dolazi do razvitka moždanih centara za vid i nervnih puteva koji prenose informacije iz oka do mozga. Ukoliko se oni ne razviju kako treba do otprilike osme godine, ne postoji mogućnost njihovog kasnijeg razvitka.

To dovodi do slabovidosti, kod koje iako imamo potpuno zdravo oko, ne postoji odgovarajuća vidna oštrina, upravo kao posledica nerazvijenosti tih moždanih centara.

Slabovidost se najčešće javlja kao posledica razrokosti, postojanja refrakcione mane (dioptrije), urođene katarakte.
Kod svih ovih stanja ili slika posmatranih predmeta nije dobra na oba oka, u kom slučaju imamo obostranu slabovidost ili je kvalitet slike značajno bolji na jednom oku, pa na drugom “slabijem” oku dolazi do zaostajanja u razvitku vida.

Na žalost, slabovidost se često prvi put otkrije po polasku u školu, kad je njeno lečenje mnogo teže nego u predškolskom periodu. Ukoliko se slabovidost otkrije posle 8 godine, mogućnosti za njeno lečenje su jako ograničene i retko daju značajnije rezultate.

Veoma je bitno da roditelji odmah odvedu dete kod oftalmologa 

– ukoliko uoče bilo kakvu razrokost
– ukoliko primete da dete škilji u naporu da izoštri sliku
– ukoliko ima prinudan položaj glave
– ili je očigledno da se dete teže snalazi u prostoru.
Ukoliko roditelj posumnja da dete slabije vidi, može izvesti i jednostavan test koji se sastoji u pokrivanju jednog oka deteta, pri čemu dete spontano pokušava da pomeri glavu i otkrije pokriveno oko, ukoliko je vid na nepokrivenom oku slabiji.

Ključ uspeha za blagovremeno lečenje razrokosti jeste pažljivo posmatranje dece od strane roditelja, pravovremeni odlazak i razgovor sa očnim lekarom i obavezan oftalmološki pregled u prvoj, trećoj i šestoj godini života deteta.

Lečenje slabovidosti počiva na dva principa.

Prvi je uklanjanje uzroka koje je i doveo do slabovidosti. To može podrazumevati lečenje razrokosti, određivanja naočara kako bi se korigovala dioptrija ili uklanjanje urođene katarakte.

Drugi deo lečenja podrazumeva stimulisanje razvitka vida slabovidog oka. To se postiže okluzijom (zatvaranjem) boljeg oka specijalnim flasterom određen broj sati u toku dana, kako bi se slabovido oko nateralo da preuzme funkciju. Na taj način, vremenom dolazi do popravljanja vida slabovidog oka.

Lečenje slabovidosti je čest dugotrajan i mukotrpan proces, pogotovo za dete, tako da je upornost i strpljenje roditelja od presudne važnosti za uspeh.

Strabizam i ambliopija (razrokost i slabovidost) mogu da dovedu do poremećaja u razvoju binokularnog vida (na oba oka), što je kasnije prepreka za bavljenje određenim profesijama. Pošto se javljaju i estetski poremećaji, to često utiče na psihološki i socijalni razvoj, sa ozbiljnijim posledicama.

Do kraja trećeg meseca života, izvesna neusklađenost vidnih osovina se toleriše. Nakon ovog uzrasta, svaki strabizam (razrokost) treba da bude znak upozorenja. Međutim, čak i stalna razrokost pre trećeg meseca može da ukazuje na organsko oboljenje.

Dete nikada nije suviše malo za pregled.

Starija deca u slučaju pojave manifestne razrokosti primećuju duple slike. Većina manje dece nema nikakve simptome – zato je potrebno da se otkriju.

Pažljivo posmatrajte svoju decu u igri i ako primetite razrokost obavezno i odmah odvedite dete očnom lekaru.

Iskustvo pokazuje da je rano lečenje jedino pravo lečenje razrokosti, s velikim izgledima na uspešno savladavanje.

script async src="//pagead2.googlesyndication.com/pagead/js/adsbygoogle.js">

Nema komentara.

Scroll To Top