Dešava se često da se i dva vršnjaka iz različitih gradova ne razumeju prilikom upotrebe žargona. Najčešće preovladavaju skraćenice iz engleskog jezika: „omg“ (oh my god), „btw“ (by the way), „wtf“ (what the fuck) i slično.
Iskustva profesora skoro su identična u svim školama, od osnovnih do srednjih, pa čak i fakulteta.
Studenti će na predavanjima bez ustezanja reći lik ili likuša, misleći na osobu, dok su reči kul, ortak, ekstra već ušle u svakodnevnu upotrebu. Sve više su prisutne i tuđice. Ni od koga više nećemo čuti da koristi pojam odredište, svi će reći destinacija, kao što se češće čuje euro, iako je evro više u duhu srpskog jezika. Ovakvi primeri su brojni zbog česte upotrebe engleskog jezika, koja je zavladala među mlađom populacijom.
Dok jedni lingvisti smatraju da su jezički varijeteti sastavni deo svakog jezika i da su prolazna faza u odrastanju svake generacije, lingvista Milorad Telebek drugačijeg je mišljenja i poručuje nam:
Autor teksta: Marija Aleksić
Hvala sajtu: portalmladi.com