Naslovna » Deca » Predškolci » Disciplina i kazna

Disciplina i kazna

Disciplina i kazna – u čemu je razlika?

mom

Disciplina i kazna se često vezuju za proces vaspitanja dece, kada se neretko definišu kao sinonimi. Međutim, postoji velika razlika među njima, pogotovo kada se primenjuju.

Šta je disciplina i kako se ona definiše?

Disciplina predstavlja proces podučavanja dece, gde se dete uči pozitivnom ponašanju, pomaže im se da izgrade ispravan stav i slično. Osim toga, disciplina se može definisati i kao pozitivno usmeravanje deteta da razmišlja pre nego što reaguje, odnosno da nauči šta znači i kako se primenjuje samokontrola.

Pre svega, disciplina zahteva planiranje, razmišljanje i stripljenje, odnosno strategiju prenošenja znanja o samokontroli i ispravnom načinu ponašanja. Ukoliko se disciplina ne sprovodi na pravi način, odnosno kada se sprovodi po negativnom principu, može doći do umanjenja detetovog samopouzdanja i samopoštovanja, a na kraju i do toga da oni oguglaju na proces dicipline. Međutim, kada pored privrženosti i empatije sa detetom ne postoji i disciplina, rezultat može biti samo izbegavanje odgovornosti od strane deteta i njihovo krivljenje roditelja i drugih oko sebe za sve što rade.

Kako pravilno sprovoditi disciplinu?

Kako biste na pravi način sproveli diciplinu vrlo je važno da detetu objasnite šta to znači, koliko je važno i zašto vi to činite. Na ovaj način razvićete kod deteta pozitivan stav o disciplini i oni će je lakše prihvatiti. Disciplina zahteva od roditelja doslednost i upornost, ali i postavljanje određenih granica sa kojima bi deca svakako trebalo da budu upoznata.

Iako se disciplina predstavlja kao kodeks stvari koje dete ne bi trebalo da čini, istina je potpuno suprotna – najpre bi trebalo da disciplinu sprovodite kao prinic onoga što deca smeju da rade, umesto da im govorite šta sve ne smeju. Ovakav pozitivan pristup vaspitanju imaće sigurno bolje efekte.

Još jedan od načina da pravilno sprovedete disciplinu jeste da svojim primerom pokažete koji su obrasci ponašanja poželjni i kada je neophodna samokontrola. U procesu vaspitanja dece i njihovom odrastanju oni se u velikoj meri ugledaju na svoje roditelje i pokušavaju da ih oponašaju – što bi svaki roditelj prilikom sprovođenja discipline trebalo da iskoristi kao prednost. Takođe, razvijanje samopouzdanja kod dece jedan je od ključnih rezultata koje bi trebalo da postignete disciplinom – zbog čega bi u svakom slučaju trebalo da izbegavate osuđivanje deteta i njegovog ponašanja, jer bi to moglo da dovede samo do negativnih osećanja i u krajnjoj liniji – osećaja neprijateljstva prema vama kao roditeljima.

Šta je kazna i koji su njeni oblici?

Kada se govori o kazni, uglavnom se misli na fizičko kažnjavanje dece, iako postoje i drugi oblici kažnjavanja koje roditelji sprovode tokom vaspitanja dece:

Fizičko kažnjavanje predstavlja pljeskanje, lupkanje po guzi ili neki drugi način fizičkog ispoljavanja kazne prema detetu;

Kažnjavanje rečima se uglavnom manifestuje kroz sramljenje deteta pred drugima, ismevanje njihovog ponašanja ili korišćenje okrutnih reči zbog kojih se deca loše osećaju;

Uskraćivanje nagrade kao proces kažnjavanja predstavlja ukidanje aktivnosti koje dete smatra nagradom za trud ili dobro ponašanje. Na primer – “Ne smeš da igraš igrice ako ne uradiš domaći zadatak”:

Dosuđivanje kazne je odvija kroz retrospekciju ponašanja deteta i dosuđivanje bilo kakve vrste kazne (iako ona nije unapred bila određena). Na primer – “Nećeš dobiti novu igračku zato što si me slagao”;

Zašto se kažnjavaju deca?

Roditelji sprovode neku od vrsta kazni prilikom vaspitanja svoje dece iz više razloga:

Kažnjavanje je brzo i lako;

Roditelji ne znaju koji drugi metod da primene;

Na ovaj način roditelji neretko žele da pokažu svoju nadmoć;

Kažnjavanjem se najbrže zaustavlja neprimereno ponašanje deteta, iako to ne dovodi do dugoročnog cilja – razvijanja samokontrole – kako se ista situacija ne bi ponovila;

Koji su rezultati kažnjavanja?

Iz kažnjavanja deca mogu da izvedu različite zaključke, među kojima su ovi najčešći i najizraženiji:

Roditelji me tuku jer me vole;

U redu je udariti, čak i ako je to osoba deo moje najuže porodice;

U redu je udariti nekoga, čak i ako je on manji i slabiji od mene;

Ukoliko ništa drugo ne može da se uradi kako bi se rešio problem – nasilje je u redu!

script async src="//pagead2.googlesyndication.com/pagead/js/adsbygoogle.js">

Nema komentara.

Scroll To Top