Naslovna » Porodica » Porodični informator » Zakoni » Zakon o pravima deteta – nacrt

Zakon o pravima deteta – nacrt

Član 94.

Dete sa smetnjama u razvoju i invaliditetom obrazuje se u skladu sa zakonom.

Osnovno i srednje obrazovanje deteta sa smetnjama u razvoju i invaliditetom besplatno je i obavezno.

Dete sa smetnjama u razvoju i invaliditetom i njegovi/njeni roditelji, staratelji, odnosno druga fizička i pravna lica koja podižu i neguju dete ili se o njemu staraju, imaju pravo izbora predškolske ustanove, osnovne škole i srednje škole, u skladu sa zakonom.

Obrazovanje deteta sa smetnjama u razvoju i invaliditetom prilagođava se i odvija u skladu sa obrazovnim potrebama deteta.

Organi javne vlasti obezbeđuju uslove za kvalitetno obrazovanje deteta sa smetnjama u razvoju i invaliditetom.

Uslovima iz stava 5. ovog člana naročito se smatraju
1) udžbenici i školski pribor prilagođeni mogućnostima i potrebama deteta sa smetnjama u razvoju i invaliditetom;
2) audio i video materijal prilagođen mogućnostima i potrebama deteta sa smetnjama u razvoju i invaliditetom;
3) elektronski materijal i oprema prilagođeni mogućnostima i potrebama deteta sa smetnjama u razvoju i invaliditetom;
4) finansijska podrška porodici deteta sa smetnjama u razvoju i invaliditetom radi obezbeđivanja prava deteta na obrazovanje;
5) individualizovani plan rada sa detetom sa smetnjama u razvoju i invaliditetom uz obezbeđivanje potrebnih razumnih prilagođavanja, usluga pedagoškog asistenta po potrebi i otklanjanje arhitektonskih i informacijsko-komunikacijskih barijera u obrazovno- vaspitnim ustanovama
6) pristupačan prevoz do i od vaspitno-obrazovne ustanove.

Organi javne vlasti obezbeđuju detetu sa smetnjama u razvoju i invaliditetom dodatnu pomoć i podršku u obazovanju.

Zaštita deteta sa smetnjama u razvoju i invaliditetom od nasilja, zanemarivanja i  eksploatacije
Član 95.

Dete sa smetnjama u razvoju i invaliditetom uživa posebnu zaštitu od svih oblika nasilja, zanemarivanja i eksploatacije u svim sredinama.

Organi javne vlasti preduzimaju posebne mere za prevenciju i zaštitu deteta sa smetnjama u razvoju i invaliditetom od nasilja, zanemarivanja i eksploatacije.

Prava deteta  iz socijalno nestimulativne sredine
Član 96.

Dete iz socijalno nestimulativne sredine  uživa posebnu zaštitu.
Organi javne vlasti preduzimaju mere potrebne radi zaštite deteta iz socijalno nestimulativne sredine  i njegovu/njenu integraciju u društvo.
Dete iz socijalno nestimulativne sredine  uživa sva prava iz ovog zakona.

Organi javne vlasti dužni su da detetu iz socijalno nestimulativne sredine
1) zadovoljavanje osnovnih životnih potreba;
2) usluge socijalne zaštite za dete i njegovu/njenu porodicu;
3) pristup zdravstvenoj zaštiti;
4) pristup obrazovanju i posebnim obrazovnim programima za dete iz socijalno nestimulativne sredine kako bi se sprečilo njegovo/njeno rano ispadanje iz obrazovnog procesa.

Mere iz stava 4. člana uređuju se posebnim zakonom.

Obrazovanje deteta iz socijalno nestimulativne sredine
Član 97.

Dete iz socijalno nestimulativne sredine obrazuje se u skladu sa zakonom.

Osnovno i srednje obrazovanje deteta za dete iz socijalno nestimulativne sredine besplatno je i obavezno.

Dete iz socijalno nestimulativne sredine i njegovi/njeni roditelji, staratelji, odnosno druga fizička i pravna lica koja podižu i neguju dete ili se o njemu staraju, imaju pravo izbora predškolske ustanove, osnovne škole i srednje škole, u skladu sa zakonom.

Obrazovanje deteta iz socijalno nestimulativne sredine prilagođava se i odvija u skladu sa obrazovnim potrebama deteta.

Organi javne vlasti obezbeđuju uslove za kvalitetno obrazovanje deteta iz socijalno nestimulativne sredine.

Uslovima iz stava 5. ovog člana naročito se smatraju
1) besplatni udžbenici i školski pribor prilagođeni za dete iz socijalno nestimulativne sredine;
2) finansijska podrška porodici za deteta iz socijalno nestimulativne sredine radi obezbeđivanja prava deteta na obrazovanje;
3) individualizovani način rada sa detetom iz socijalno nestimulativne sredine uz obezbeđivanje potrebnih razumnih prilagođavanja, usluga pedagoškog asistenta po potrebi i otklanjanje informacijsko-komunikacijskih barijera u obrazovno- vaspitnim ustanovama
4) pristupačan prevoz do i od vaspitno-obrazovne ustanove.

Organi javne vlasti obezbeđuju detetu iz socijalno nestimulativne sredine dodatnu pomoć i podršku u obazovanju.  

Zaštita deteta iz socijalno nestimulativne sredine  od nasilja, zanemarivanja i  eksploatacije
 Član 98.

Dete iz socijalno nestimulativne sredine uživa posebnu zaštitu od svih oblika nasilja, zanemarivanja i eksploatacije u svim sredinama.

Organi javne vlasti preduzimaju posebne mere za prevenciju i zaštitu deteta iz socijalno nestimulativne sredine od nasilja, zanemarivanja i eksploatacije. 

Zabrana diskriminacije deteta iz socijalno nestimulativne sredine
Član 99.

Zabranjena je  diskriminacija deteta iz socijalno nestimulativne sredine.

Organi javne vlasti obezbeđuju ravnopravan položaj deteta iz socijalno nestimulativne sredine, zaštitu njegovih/njenih prava, život i razvoj u nediskriminativnom okruženju. 

Dete u sukobu sa zakonom 
Član 100.

Sveobuhvatan pristup prema vršenju krivičnih dela od strane dece postiže se detaljnim zakonskim i drugim odgovarajućim uređivanjem ključnih oblasti, a pre svega:
1)    sprečavanjem dečje delinkvencije;
2)    utvrđivanjem zakonom definisane starosne granice ispod koje dete ne može biti krivično gonjeno;
3)    intervencijom koja ne poseže za krivičnim postupkom kad god je to moguće;
4)    sprovođenjem krivičnog postupka uz poštovanje dostojanstva deteta i uvažavanje svih procesnih garantija;
5)    garantovanjem pravičnog suđenja;
6)    izbegavanjem ograničenja lične slobode deteta u svim oblicima i fazama sudskog ili administrativnog postupka prema detetu, uključujući i siutacije kao što su privođenje deteta;
7)    posebom zaštitom dece koja jesu i onom koja nisu u uzrastu u kome se mogu smatrati krivično odgovornim, odnosno decom koja su mlađa ili starija od četrnaest godina.

Prevencija dečijeg kriminaliteta
Član 101.

Razvoj preventivne politike za sprečavanje dečje delinkvencije ima prioritet nad kriminalizacijom i kažnjavanjem. Dete ima pravo, uvažavajući njegove/njene najbolje interese, na razvoj sveobuhvatnih preventivnih planova koji sadrže:

1)    listu programa, službi i ustanova i raspoloživih sredstava;
2)    mehanizme za odgovarajuću kordinaciju;
3)    blisku interdisciplinarnu saradnju nacionalnih, regionalnih i lokalnih vlasti, sa uključivanjem privatnog sektora i udruženja građana;
4)    učešće dece u kreiranju ovih planova;
5)    planove za specijalizaciju svih koji su neposredno zaduženi za sprovođenje preventivnih mera.

Osnovna načela krivičnog postupka prema detetu koje je navršilo 14 godina
Član 102.

Svakom detetu za koje se sumnja ili je optuženo da je izvršilo krivično delo nakon navršene četrnaeste godine života garantuje se najmanje:
1)   pravo da mu ne može biti izrečena krivična sankcija ili druga mera za delo koje pre nego što je učinjeno zakonom nije bilo određeno kao krivično delo, niti mu se može izreći krivična sankcija ili mera koja zakonom nije bila propisana pre nego što je krivično delo učinjeno;
2)   pravo da mu ne može biti izrečena krivična sankcija ili druga mera za statusni delikt;
3)   pretpostavka nevinosti dok se suprotno ne utvrdi pravnosnažnom odlukom nadležnog suda;
4)   pravo da se detetu obezbedi mogućnost izražavanja sopstvenog mišljenja u svakom sudskom ili administrativnom (upravnom) postupku koje ga se tiče, bilo direktno, bilo preko predstavnika ili odgovarajućeg organa javne vlasti;
5)   pravo na delotvorno učešće u postupku;
6)   pravo da bude odmah i direktno (neposredno) obavešten o optužbama koje mu se stavljaju na teret;
7)   pravo da ima branioca iz reda advokata od prvog saslušanja i da ukoliko samo dete učinilac krivičnog dela koje je navršilo četrnaest godina, njegov/njen zakonski zastupnik ili srodnici ne uzmu branioca on bude postavljen po službenoj dužnosti od strane sudije za maloletnike, odnosno posebno obučenog policajca uvek kada se dete saslušava;
8)   pravo da ne bude prisiljeno da svedoči, odnosno zabrana iznuđivanja priznanja ili kakve druge izjave od osumnjičenog maloletnika ili maloletnika prema kome je pokrenut, odnosno prema kome se vodi krivični postupak;
9)   pravo na donošenje odluke bez odlaganja i uz uključivanje roditelja, uvek kad je to u skladu sa najboljim interesima deteta;
10) pravo da mu se ne može suditi u odsustvu i zabrana ponovnog suđenja posle pravnosnažnog sudskog odlučivanja;
11) pravo na preduzimanje radnji, a naročito pri njegovom/njenom saslušanju, na obazriv način, vodeći računa o zrelosti, drugim ličnim svojstvima i zaštiti privatnosti deteta;
12) pravo da organi koji učestvuju u postupku, kao i drugi organi i ustanove od kojih se traže obaveštenja, izveštaji ili mišljenja, postupaju po načelu hitnosti;
13) pravo na upotrebu svog jezika i besplatnu pomoć prevodioca ukoliko ne može da razume ili ne govori jezik koji je u službenoj upotrebi u sudu;
14) izricanje krivične sankcija isljučivo odlukom nadležnog suda u postupku koji je pokrenut i sproveden po odredbama zakona;
15) pravo na prisustvo svedoka i na mogućnost ispitivanja svedoka;
16) pravo na žalbu drugostepenom sudu u skladu sa zakonom kojim se reguliše sistem maloletničkog pravosuđa.

Opšta pravila sistema krivičnih sankcija i mera
Član 103.

Odredbe o izricanju i izvršenju krivičnih sankcija i drugih mera detetu učiniocu krivičnog dela koje je navršilo četrnaest godina, primenjuju se uz poštovanje osnovnih principa ovog  zakona, a naročito:
1) uz poštovanje ljudskih prava i osnovnih sloboda i dostojanstva deteta koje za dete ne smeju biti manje od onih koje imaju punoletni učinioci krivičnih dela u skladu sa opštim pravilima krivičnog postupka;
2) uz uvažavanje najboljih interesa deteta vodeći računa o težini krivičnog dela, njegovoj/njenoj zrelosti, stepenu razvoja, sposobnosti i ličnim okolnostima;
3) bez diskriminacije po bilo kom osnovu, poput pola, rase, boje, jezika, religije, seksualne orijentacije, invaliditeta, smetnje u razvoju, političkog i drugog mišljenja, nacionalnog i socijalnog porekla, imovnog stanja ili drugog statusa a u skladu sa zakonom;
4) uz uvažavanje prava da svoje mišljenje slobodno izrazi, bilo neposredno ili preko zastupnika, odnosno odgovarajućeg organa, kao i da se njegovo/njeno mišljenje uzme u obzir u stvarima i postupcima propisanim zakonom kojim se reguliše sistem maloletničkog pravosuđa;
5) uz što veće izbegavanje određivanja pritvora i drugih ograničenja lične slobode deteta učinioca krivičnog dela koje je navršilo četrnaest godina, kao i uz određivanje mere pritvora u najkraćem mogućem trajanju;
6) uz davanje prevage posredovanju i izbegavanju klasičnog načina rešavanja krivične stvari, u cilju da se nepokretanjem krivičnog postupka prema detetu ili obustavom već pokrenutog postupka, drugim odgovarajućim merama postignu društveno opravdani ciljevi kako prema detetu, tako i u odnosu na oštećenog krivičnim delom, te radi stvaranja skladnijih odnosa u društvenoj zajednici;
7) uz  uključivanje roditelja, odnosno zakonskog zastupnika  u sve faze krivičnog postupka, kao i prilikom izvršenja krivičnih sankcija, odnosno drugih mera, koje su predviđene zakonom, izuzev ukoliko ovo nije u detetovom najboljem interesu;
8) uz poštovanje prava na privatnost u svim fazama postupka i zabranu otkrivanja informacija o njegovom/njenom identitetu i njegovoj/njenoj porodici svakom licu koje nije zakonom ovlašćeno da ih primi;
9) uz davanje prednosti krivičnim sankcijama koje se ne izvršavaju u institucionalnim uslovima i to samo u meri i za vreme koje je neophodno;
10) uz nastojanje da se jačaju sposobnosti svih subjekata sistema;
11) uz davanje posebnog značaja obuci i specijalizaciji, multidisciplinarnom i multisektorskom pristupu, kako bi se osigurao kontinuitet brige za dete u sukobu sa zakonom kao i njegova/njena socijalna integracija, odnosno reintegracija.

Zaštita i prava deteta izvršioca protivpravnog dela koje nije navršilo četrnaest godina
Član 104.

Dete izvršilac protivpravnog dela koje nije navršilo četrnaest godina uživa posebnu zaštitu.
Dete iz stava 1. ovog člana uživa sva prava iz ovog zakona.
Organi javne vlasti preduzimaju mere u skladu sa zakonom i pružaju detetu iz stava 1. ovog člana usluge podrške i pomoći radi njegove/njene reintegracije u društvo.
U preduzimanju mera i pružanju usluga iz stava 3. ovog člana, organi javne vlasti rukovode se najboljim interesima deteta.
Organi javne vlasti pri preduzimanju mera i pružanju usluga iz stava 3. ovog člana, pribavljaju mišljenje deteta.

Zaštita i prava deteta u situacijama oružanih sukoba
Član 105.

Dete ne može biti član oružanih snaga niti oružanih grupa.
Regrutovanje dece u oružane snage i grupe zabranjeno je. Pristanak deteta na regrutovanje u oružane snage ili grupe ništavo je.

Držanje, nošenje i korišćenje oružja od strane deteta zabranjeno je.
Obučavanje dece rukovanju i upotrebi oružja i vojnim veštinama zabranjeno je i u mirnodopskim uslovima.

Organi javne vlasti preduzimaju mere radi zaštite deteta od učešća u oružanim sukobima, regrutacije u oružane snage ili grupe, držanja, korišćenja i nošenja oružja i obuke u rukovanju i upotrebi oružja i vojnim veštinama.

Mere iz stava 5. ovog člana uključuju i ograničavanje i prestanak prava na rad pravnih i fizičkih lica koja postupaju suprotno zabranama iz st. 2 – 4 ovog člana.

Organi javne vlasti obezbeđuju deci koja žive ili borave u Srbiji, a koja su prethodno regrutovana i korišćena u oružanim sukobima u drugim državama, svu odgovarajuću pomoć za njihov fizički i psihički oporavak i društvenu reintegraciju.

Dete u situacijama oružanih sukoba uživa pravo na posebnu zaštitu iz člana 75 . Zakona.

Dete žrtva
Član 106.

Detetom žrtvom smatra se dete koje je pretrpelo nasilje,  zanemarivanje, radnu i drugu eksploataciju, seksualno nasilje i eksploataciju i dete žrtva prodaje i trgovine decom.
Detetom žrtvom smatra se i dete koje je svedok nasilja, zanemarivanja i seksualnog nasilja i eksploatacije nad drugom osobom, kao i dete svedok protivpravnih dela.
Detetom žrtvom smatra se i dete kome radnje iz stava 1. ovog člana prete ili su stavljene u izgled.[/tab]

NADLEŽNOSTI U OSTVARIVANjU I ZAŠTITI PRAVA DETETA

1. Nadležnosti državnih organa

Narodna skupština
Član 107.

Narodna skupština u oblasti ostvarivanja i zaštite prava deteta usvaja strateški dokumet za ostvarivanje i zaštitu prava deteta za period od 10 godina i razmatra godišnje izveštaje o njegovom sprovođenju.

Vlada
Član 108.

Vlada u oblasti ostvarivanja i zaštite prava deteta naročito:
1)    predlaže i izvršava zakone i druge opšte akte koji se odnose na ostvarivanje i zaštitu prava deteta;
2)    predlaže Narodnoj skupštini strateški dokument iz člana 103. Zakona, stara se o njegovom sprovođenju i podnosi godišnje izveštaje o njegovom sprovođenju;
3)    usmerava i usklađuje rad organa državne uprave u oblasti ostvarivanja i zaštite prava deteta;
4)    obrazuje Nacionalni savet za ostvarivanje i zaštitu prava deteta, imenuje njegove članove, bliže uređuje njegove zadatke i način rada, obezbeđuje sredstva za njegov rad i razmatra njegove inicijative, predloge i preporuke;
5)    stara se o obezbeđenju budžetskih i drugih sredstava posebno namenjenih za ostvarivanje i zaštitu prava deteta.

Nacionalni savet za ostvarivanje i zaštitu prava deteta
Član 109.

Nacionalni savet za ostvarivanje i zaštitu prava deteta:
1)    izrađuje nacrt strateškog dokumenta iz člana 103. Zakona i predloge godišnjih programa za njegovo sprovođenje;
2)    koordinira aktivnosti državnih organa, organa autonomnih pokrajina i jedinica lokalne samouprave i sarađuje sa organizacijama civilnog društva i privatnim institucijama na sprovođenju mera za ostvarivanje i zaštitu prava deteta;
3)    prati ostvarivanje i zaštitu prava deteta, inicira i predlaže mere za ostvarivanje i zaštitu prava deteta;
4)    analizira efekte preduzetih mera i inicira naučni i stručni rad u oblasti ostvarivanja i zaštite prava deteta;
5)    razmatra i daje mišljenja na predloge zakona i sektorskih politika od značaja za ostvarivanje i zaštitu prava deteta;
6)    predlaže programe obuke od značaja za ostvarivanje i zaštitu prava deteta;
7)    priprema godišnje izveštaje o sprovođenju Nacionalne strategije;
8)    priprema petogodišnje izveštaje o položaju dece u Republici Srbiji i merama koje su preduzete radi sprovođenja Konvencije o pravima deteta i fakultativnih protokola uz Konvenciju;
9)    obavlja i druge poslove utvrđene aktom Vlade, Nacionalnom strategijom i godišnjim programima za sprovođenje Nacionalne strategije.

U Nacionalni savet za ostvarivanje i zaštitu prava deteta imenuju se predstavnici republičkih organa uprave nadležnih za poslove rada i socijalne politike, zdravlja, prosvete, kulture, omladine i sporta, pravde i za unutrašnje poslove, ljudskih i manjinskih prava, predstavnici autonomnih pokrajina i jedinica lokalne samouprave i predstavnici dece i predstavnici organizacija civilnog društva koje se bave ostvarivanjem i zaštitom prava deteta.
Na sednice Nacionalnog saveta za ostvarivanje i zaštitu prava deteta mogu se pozivati naučni i stručnjaci i predstavnici pojedinih organizacija i institucija.

Sredstva za rad Nacionalnog saveta za prava deteta obezbeđuju se u budžetu Republike Srbije.

Ministarstva i drugi organi državne uprave
Član 110.

Ministarstva i drugi organi državne uprave, u okviru svog delokruga, predlažu i sprovode politiku, izvršavaju zakone i međunarodne ugovore, opšte akte Narodne skupštine i Vlade i preduzimaju druge potrebne mere za unapređivanje ostvarivanja i zaštite prava deteta.

Nezavisan državni organ za zaštitu ljudskih prava
Član 111.

Nezavisan državni organ za zaštitu ljudskih prava  štiti prava i slobode deteta i kontroliše rad organa uprave, u skladu sa zakonom.

U redovnom godišnjem izveštaju organa iz stava 1. ovog člana posebno se prikazuju podaci o aktivnostima na zaštiti prava deteta i uočenim nedostacima u ostvarivanju prava deteta, kao i predlozi za poboljšanje položaja dece u odnosima sa organima uprave.

U radu državnog organa iz stava 1. primenjuje se princip participacije deteta kroz ustanovljavanje posebnog savetodavnog tela sastavljenog od dece.

2. Nadležnosti autonomne pokrajine i jedinice lokalne samouprave

Autonomna pokrajina
Član 112.

U ostvarivanju i zaštiti prava deteta autonomna pokrajina, preko svojih organa:
1)    donosi i realizuje pokrajinski plan i programe za ostvarivanje i zaštitu prava deteta, u skladu sa strateškim dokumetom iz člana 103. Zakona;
2)    planira i utvrđuje izvore finansiranja za ostvarivanje i zaštitu prava deteta iz okvira svoje nadležnosti;
3)    podstiče, koordinira i pomaže aktivnosti jedinica lokalne samouprave na ostvarivanju i zaštiti prava deteta;
4)    sarađuje sa državnim organima, organima jedinica lokalne samouprave, naučnim i stručnim organizacijama i organizacijama civilnog društva, kao i sa regijama i opštinama susednih zemalja, radi ostvarivanja, zaštite i unapređivanja prava deteta.

Jedinice lokalne samouprave
Član 113.

U ostvarivanju i zaštiti prava deteta jedinice lokalne samouprave, preko svojih organa:
1)    donose i realizuju plan i programe za ostvarivanje i zaštitu prava deteta, u skladu sa strateškim dokumetom iz člana 103. Zakona;
2)    planiraju i utvrđuju izvore finansiranja za ostvarivanje i zaštitu prava deteta iz okvira svojih nadležnosti;
3)    podstiču i koordiniraju aktivnosti ustanova i organizacija koje osnivaju i sarađuju sa organizacijama civilnog društva i privatnim institucijama na ostvarivanju i zaštiti prava deteta;
4)    pomažu razvoj oblika samopomoći i solidarnosti i podstiču aktivnosti i pružaju pomoć humanitarnim i drugim organizacijama čiji su ciljevi od značaja za ostvarivanje i zaštitu prava deteta;
5)    sarađuju sa državnim organima, organima autonomne pokrajine, naučnim i stručnim organizacijama i organizacijama civilnog društva, kao i sa opštinama susednih zemalja, radi ostvarivanja, zaštite i unapređivanja prava deteta.

3. Privatne institucije

Nadležnost privatnih institucija u zaštiti prava deteta
Član 114.

Privatne institucije obavljaju delatnost u vezi sa zaštitom prava dece i pružanjem posebne zaštite deci u skladu sa zakonom.

U obavljanju poslova iz stava 1. ovog člana privatne institucije su dužne da postupaju saglasno odredbama Zakona.

4. Izveštavanje o stanju i zaštiti prava deteta

Obaveza dostavljanja podataka
Član 115.

Organi javne vlasti dužni su da prikupljaju i organu javne vlasti nadležnom za poslove statistike dostavljaju dva puta godišnje podatke o stanju ostvarivanja i zaštiti prava deteta, u skladu sa metodologijom koju utvrđuje Nacionalni savet za ostvarivanje i zaštitu prava deteta.

Organ javne vlasti nadležan za poslove statistike obrađuje podatke o ostvarivanju i zaštiti prava deteta i dostavlja ih Nacionalnom savetu za ostvarivanje i zaštitu prava deteta.

Izveštaji o stanju i zaštiti prava deteta
Član 116.

Godišnji izveštaji o sprovođenju strateškog dokumeta iz člana 103. Zakona i petogodišnji izveštaji o položaju dece u Republici Srbiji i merama koje su preduzete radi sprovođenja Konvencije o pravima deteta objavljuju se putem sredstava javnog informisanja.

[/tabs]

script async src="//pagead2.googlesyndication.com/pagead/js/adsbygoogle.js">

Nema komentara.

Scroll To Top