Šta roditelji mogu da urade?
Nemir zbog odvojenosti može biti složeniji problem nego što je to strah od nepoznatih ljudi. Ostavljanje starije bebe u fazi plašljivosti i potrebe da bude u blizini roditelja može biti nezgodno. Zato valja napraviti razliku između odvojenosti koja traje par minuta ili sati i one koja traje danima i noćima. Skoro da je i nemoguće da se spreče odvajanja na kratko; čak i ako osoba koja se brine o detetu nastoji da stalno bude uz njega, ovo nije dobro ni za dete a ni za tu osobu. Krajnji cilj podizanja dece je da im se pomogne da budu samostalna.
U rešavanju problema odvojenosti radimo sledeće:
Prvo: na vreme i postepeno pripremamo dete na odvajanje. Roditelji treba detetu da kažu da idu na neko vreme. Na taj način dete unapred očekuje odvajanje i “priprema” se za njega.
Drugo: roditelji treba da budu spremni da prihvate zdrav izliv emocija. Ovo je jasan pokazatelj da se kod deteta uspostavila sigurna privrženost i znak je razvoja svesti.
Treće: prilikom odlaska, roditelji treba da obećaju da će se vratiti, a kada se vrate, da podsete dete na dato obećanje i naglase da su ga ispunili. Ovaj proces je osnova za buduće poverenje.
Hvala sajtu Halobeba.rs