Naslovna » Beba » Dojenje » Pismo jedne majke – Narodni Front 21.09.2018.

Pismo jedne majke – Narodni Front 21.09.2018.

Objava pisma majke porodilje iz porodilišta GAK Narodni Front izazvalo je zaista pravu revoliciju kako na internetu tako i u medijima. Danima je brujalo o ovoj temi, televizije, novine, svi su oberučke prihvatili temu, sa pitanjem da li je novi program dojenja zaista shvaćen i konačno primenjen na pravi način. Naša želja je bila da apelujemo i pomognemo majkama, da se osećaju zaista dobro, podržano, da im se olakša period posle porođaja, a ne da se osećaju kao majka koja nam je pisala pismo, kao ni druge koje su potvrdile ovo pismo.

Mnogi su se pitali da li majka Ena uopšte postoji? Odgovor je: “i te kako”. Porodična, nasmejana, zajedno sa suprugom uspešno podiže svoje troje dece, od kojih jedno beba od nepunih mesec dana. Ena nam se upravo javila i kaže da ima informaciju da je dohrana u Frontu ponovo funkcionise – na tri sata, i da ima potvrdu direktno odande. Sada je sve kako treba biti. Sestra ljubazno ide po sobama i pita kome je potrebna dohrana. Kaže da je mnogo srećna i misli da je postigla ono što je htela za bebe, za druge majke, za bolje uslove, mnoge ohrabrila, nekoga uplašila, ali zaključuje i kaže ona “nema štednje na bebama”!

Hvala Eni! Hvala svim budućim Enama koje neće da ćute!

Evo još jednom pisma koje je izazvalo velike reakcije javnosti kada smo ga objavili.

——————————————————————————————————————————————————

Upravo smo dobili potresno pismo jedne majke, koja se porodila u beogradskom porodilištu GAK “Narodni Front”, u želji da apelujemo da se novim majkama pomogne, da cela ova slika ne izgleda ovako – kao u njenom pismu. Takođe, želimo da upoznamo buduće majke sa ovom situacijom, i čujemo još nekoga ko je upravo imao ovakvo iskustvo objavljujemo ovaj tekst, namenjen budućim majkama – ne da se nerviraju, već da se pripreme na moguću situaciju!

Pismo jedne majke – Narodni Front

Petak, 21.09.2018. Beograd

pismo-jedne-majke

“Nalazim se u porodilištu GAK Narodni Front od ponedeljka kad sam rodila svoju bebu. Treće dete po redu. Čekam otpust. Bebu dojim od nultog dana i to veoma uspešno. Podržavam svaku majku, ženu koja se porodila, u svom izboru ili mogućnosti… da li će da doji ili ne, da li želi ili jednostavno ne želi, a možda i ne može, ne potekne svima odmah mleko.

Od srede popodne u ovom porodilištu je ukinuta dohrana, ne znam iz kog razloga ali pedijatrijske sestre tvrde da su to neki novi standardi koji moraju da se prate i da oni podržavaju najbolju ishranu za bebe, a to je majčino mleko. Taj stav nije daleko od istine, ali prvog drugog dana po porodjaju jednostavno nemaju svi mogućnost da doje iako imaju želju.

Ovde je trenutno takva situacija da majke nemaju izbora, i isključivo MORAJU da doje svoje bebe. Dohrane NEMA. Dohranu mogu da dobiju samo bebe po nalogu pedijatra i to kad se utvrdi (ne znam koliko sati ili dana nakon porodjaja) da majka zaista nema ni kap mleka. Tada pedijatar potpise i pečatira izveštaj od dohrani.

Noć je bila jako teška i tužna. Bebe neiscrpno plaču, ja bih rekla ridaju, po pola sata, nekad i više bez prestanka. Majke pogrbljene nad svojim tek rodjenim bebama pokušavaju da nahrane svoje bebe, dojkama u kojima u 70 posto slučajeva nema mleka ili ima tek pomalo da nakapaju bebama u usta. Nedovoljno. Plač je nesnosan, pretužan, užasno ga je slušati… A majke, premorene, blede, neispavane sede ili šetaju kao neki zombiji u bezizlaznoj situaciji. Ja ne znam ni kako u takvom stanju majkama može da krene mleko. Izbora nemaju, jednostavno moraju da doje, jer non stop im ponavljaju „Dohrane nema, vaše mleko je najbolje za vaše bebe!“. Neke majke ćute i mire se sa sudbinom, jedva čekaju da krenu svojim kućama, neke daju svojim bebama vodu kako bi ih umirile, neke urlaju i deru se, neke plaču zajedno sa svojim bebicama… ko kako podnese.

Pedijatrijske sestre obilaze sobe, proveravaju da li doje, stiskaju svima bolne bradavice, ubeđuju da je to dovoljno i tako to teče od srede popodne. Ponašaju se kao neki generali, a ne medicinski radnici koji su dužni da brinu i vode računa o porodiljama i tek rodjenim bebama.

Celokupna situacija je jako potresna, bez preterivanja, mučenje za majke, mučenje za tek rodjene bebe. Pregladne su. Ja sam plakala… ne mogu da verujem svojim očima i ušima… kao da smo u nekom logoru, a ne u porodilištu gde smo na svet doneli najveću ljubav i sreću.

Imam nenormalnu potrebu da vam se obratim i obavestim o situaciji kojoj sam svedok, jer mora da postoje odgovori. Mora da postoji način da se tome stane na put. Nehumano je mnogo toga na ovom svetu, ali držati pregladne bebe i preiscrpljene majke prelazi granice i nehumanosti. Horor film… LOGOR!

Iako nisam osetila na svojoj koži, osetila sam ogromnu bol koja će zaista teško proći a zaboraviti znam da neće.

Veliki pozdrav Ena.”

script async src="//pagead2.googlesyndication.com/pagead/js/adsbygoogle.js">

Nema komentara.

Scroll To Top